Praznina

Zen-budističko učenje o Praznini
 Sūnyatā (Šunjata) ili pak Nirvāna

Priča, odnosno predaja koja slijedi je iz kineske zen-budističke tradicije, a potiče iz XI st. (dinstija Sung). Mada joj je kinesko tlo izvorno domište ova predaja bila je stoljećima prisutna i u Japanu kao koan[1] tj. problem kojeg zen učenici trebaju riješiti.

Boodidarma, koji je bio prvi patrijarh zena u Kini, došao je iz Indije u VI stoljeću. Car Vu ga je pozvao na dvor. Car Vu, pobožni budista koji je učio razne mahajana sutre[2] i upražnjavao budističke vrline milosrđa i poniznosti, upitao je učitelja iz Indije: „Sutre toliko govore o najvišoj i najsvetijoj istini, ali šta je ona, moj Poštovani Učitelju?“

Bodidarma je odgovorio: „Ogromna Praznina bez svetosti u njoj.“

Car: „Ko si onda ti što stojiš preda mnom ako nema ničeg Svetog, ničeg Uzvišenog u ogromnoj Praznini vrhovne Istine?“

Bodidarma mu odgovori: „Ne znam, Vaše visočanstvo.“

Car nije razumio značenje ovog odgovora i Bodidarma ga je napustio i povukao se na sjever.

Ako je Bodidarmina svrha dolaska u Kinu bila da podučava o „ogromnoj Praznini“ (Sūnyatā), zašto je odgovorio „Ne znam“ na carevo toliko važno i suštinsko pitanje? Očigledno je da Bodidarmin odgovor nije mogao biti agnostičke prirode, vjerujući u nesaznajnost vrhovne Istine. Bodidarmina nesaznajnost (neznanje) mora da je sasvim drugačije vrste. Ono je ono što bi Eckhart[3] volio da svi imamo – „preobraženo znanje, ne neznanje koje dolazi kao nedostatak znanja; već znanje kojim dolazimo do neznanja. Onda imamo božansko znanje; onda je naše neznanje oplemenjeno natprirodnim znanjem.“[4] Bodidarma je želio da njegov carski prijatelj shvati ovu vrstu neznanja koje je transcendentno. Zen učitelji su svi neznajući znalci ili znalci neznalice. Stoga njihovo „ne znam“ ne znači zapravo naše „ja ne znam“. Njihove odgovore ne smijemo uzimati u smislu u kojem to obično činimo na nivou relativnog znanja. 

Za kraj još nekoliko opažanja po pitanju „Praznine“.

Nirvana je drugo ime za Prazninu. Termin „Praznina“ pogodan je za pogrešno razumjevanje – posebno na Zapadu. Valja znati da budistička šutnja o Praznini ne označava odsustvo! Budistička Praznina nije u domenu relativnosti. Ona je Apsolutna Praznina, trenascendentna i nadilazi sve dihotomije, pa i našu diskurzivnu misao (logičko-racionalnu)!

Za kraj, a moglo je i na samom početku:

Šta je Apsolutna Praznina, ako jednovremeno nije i Apsolutna Punoća?

Tekst je dijelom preuzet iz:

D. T. Suzuki, MISTICIZAM: HRIŠĆANSKI I BUDISTIČKI, Kokoro, Beograd, 2007. god.

---

[1] Koan – problem kojeg učitelj daje monahu na riješavanje.

[2] Mahajana sutre: Mahajana – doslovno „veliko vozilo“, jedna je od dvije glavne škole budizma; sutre – sveti, bogoduhi spisi.

[3] Meister Eckhart, (1260-1328.) njemački dominikanac, filozof, teolog i mistik.

[4] C. de B. Evans, MEISTER ECKHART by FRANZ PFEIFFER, London, Watkins, 1924., I vols., pp. 13.