subota, 3. listopada 2020.

Križ (krst) kao simbol svekolike kušnje u učenju poslanika Muhameda

 

Tri su stanja, težnje, ili tri su puta kojima čovjek hodi. Jedan je onaj u skladu s Božanskom privlačnošću, drugi je posve suprotan, dok je treći gotovo neodređen – između dva prethodna.

U islamskom, ili kur'anskom jeziku naznačeni putevi su „onih na kojima je Njegova milost“ (Kur'an, I:6-7), potom „onih koji trpe Njegov gnjev (ljutnju)“ (Kur'an, I:7) i onih trećih „koji lutaju“ (Kur'an, I:7). 


Kazujući o ova tri puta (stanja, težnje...) poslanik Muhamed je običavao crtati, ili ispisivati križ ukazujući time na naznačene pute: „'pravi put' je okomito uspinjanje, 'Božji gnjev' djeluje u suprotnom smjeru, a raspršenje 'onih koji lutaju' u vodoravnom je smjeru.“[1]

Gotovo sve molitve, sva bogoštovlja u islamu podrazumijevaju recitiranje kur'anskog poglavlja Fatihe (Otvoriteljice), čija zadnja tri stavka (ajeta) upravo jesu moliteljski zazivi kojeg je Poslanik jezikom ikonografskog simbola predočavao križem, crtajući, ispisujući ga na pijesku – već ranije smo kod Isusa mogli zapaziti pisanje ili crtanje po pijesku.

Zadnja tri stavka, spomenutog kur'anskog poglavlja glase:

Uputi nas na pravi put, Put onih na kojima je Tvoja milost, ne onih koji trpe Tvoj gnjev, niti onih koji lutaju. (Kur'an, I:5-7)

Navedenim križem, kojeg je iscrtavao Muhamed, kušan je svaki čovjek – križ kušnje. Tri puta koja su križem naznačena nude se svakom pojedinačnom jastvu. Mogućnosti su: uspinjanje ljestvama prema najvišem (gornji krak križa), ili padanje u propast (donji krak), ili pak lutanje bez znanja o okomici, tj. ljestvama uspinjanja (horizontalni kraci).

Osim islama i druge tradicije ove tri težnje, ili sile prepoznaju i o njima kazuju. Recimo u vedskoj tradiciji riječ je o trima gunama, a to su sattva, rajas i tamas;
sattva – izražava usklađenost s Počelom,
rajas – označava težnju odvlačenja od Središta i
tamas – posvemašnji pad.



[1] Titus Burckhardt, Uputa prema unutarnjem učenju islama, Sebil, Zagreb, 1994, str. 55.