transcendentno jedinstvo religija

 

 

Dara Šikoh (1615-1659.),

sin glasovitog Džahan-šaha i Mumtaz Mahal, ustvrdio je:
 

"Nauka vedante i nauka sufizma jedno su te isto."*
 

 

 

__________________

*Vilijam Stodart, ISLAMSKI EZOTERIZAM, str. 93., U: SUFIZAM, priredili Darko Tanasković i Ivan Šop, Beograd, 1981. god.

Safvet-beg Bašagić (Mirza Safvet)

IN MEMORIAM

Safvet-beg Bašagić,

rođen u Nevesinju 6. maja 1870.,

a preselio na ahiret 9. aprila 1934. godine.

"Jedan narod može doživjeti politički, socijalni i ekonomski fijasko u svojoj postojbini. Sve je to privremeno, sve može biti od danas do sutra. Ali ipak imade nešto što nije prolazno, što ne može ni puki slučaj, ni najljući neprijatelj uništiti, a to su umotvorine koje mi zovemo literaturom. Taj trijumf ostaje za vijeke, jer je on amanet budućim naraštajima i vremenima".

(Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, Sarajevo, 1912.)

NA BAJRAM

Velik si, Bože,

Tvoja veličina je neizmjerna,

pram njoj je ništa svesioni svijet.

Vječan si, Bože!

A sva su druga stvorenja

pram vječnosti Tvojoj truhla snijet.

Moćan si, Bože,

moć Ti je bezgranična,

sve pred njom pada u slabi prah.

Strašan si, Bože!

Sve živo pred Tobom strepi

I strepnju svoju zove: Božji strah.

Divan si, Bože!

Tvoja divota je zagonetna,

uz poj slavuja i bistro vrela šum

najveći čovjek diveć Ti se reče:

"Divotu Tvoju moj ne pojmi um!"

...



810 godina abjuracije BOSANSKIH KRSTJANA - raskolnika ili šizmatika

ABJURACIJA

BOSANSKIH 'KRSTJANA'

u mjestu „Bolino poili“ 8. travnja 1203.

U ime vječnoga Boga, stvoritelja svega i otkupitelja ljudskog roda, godine 1203. od njegova utjelovljenja, šeste godine gospodina pape Inocenta III. Mi priori onih ljudi, koji se dosada navlastito nazivasmo povlasticom kršćanskog imena na bosanskom zemljištu, mjesto svih prisutnih, obećavamo pred Bogom i njegovim svecima u prisutnosti gospodina Ivana de Casemaris, kapelana pape i rimske crkve, u tu svrhu u Bosnu poslana, pred zaštitnikom banom Kulinom, gospodarom Bosne, za sve koji su od navedene zajednice naše bratovštine da ćemo se držati uredbe i zapovijedi rimske crkve tako u životu i ponašanju svojem kako (i u tome) da ćemo joj poslušni biti i živiti po njezinim propisima, obvezujući se za svekolike od naše družbe i jamčeći, ako bi ikada odsada slijedili krivovjersku opačinu, svojim posjedima i cijelim imetkom. Ponajprije se odričemo raskola kojim smo ozloglašeni i priznajemo rimsku crkvu za svoju majku, glavu svegakršćanskoga jedinstva. U svim našim mjestima gdje ima samostana braće, imat ćemo bogomolje gdje ćemo se braća javno sastajati noću i danju na pjevanje časova. U svim pak crkvama imat ćemo oltare i križeve i čitat ćemo knjige tako Novog kako Starog zavjeta, kao što čini rimska crkva. U svim našim mjestima imat ćemo svećenike koji će bar u nedjelju i na blagdane čitati misu prema obredu, slušati ispovijed i dijeliti pokoru. Uz bogomolje imat ćemo groblja u kojima će se zakopati braća i pridošlice, ako bi slučajno ondje umrli. Najmanje sedam puta u godini primat ćemo iz ruku svećenika tijelo Gospodnje, naime na Božić, Uskrs, Duhovo, Petrovo, na Veliku Gospu i na Sve svete, koji se blagdan slavi prvoga studenoga. Održavat ćemo postove crkvom određene i od naših starijih obzirno zapovijedane. Žene koje budu od našeg reda, bit će od muževa odijeljene tako u spavaonicama, kako i blagovaonicama i ni jedan brat neće razgovarati sam sa samom odakle bi se mogla poroditi pogrešna sumnja. Uostalom, nećemo primati oženjenog ili udatu, osim ako se obojica obrate obećavši čistoću uzajamnom privolom. Blagdane ćemo svetaca koji su od sv. otaca ustanovljeni svetkovati. Ubuduće nećemo među nas primiti ni jednoga koji bi po sigurnom znanju bio manihej ili koji drugi krivovjerac. I kao što se od ostalih svetovnjaka odvajamo životom i ponašanjem, tako ćemo se razlikovati i odjećom, koja će biti zatvorena, ne šarena, do gležanja odmjerena. Uostalom, nećemo se ubuduće kao dosada nazivati kršćani, nego braća da se onim posebnim imenom ne čini krivica drugim kršćanima. Kad umre magister, načelnici će od sada za sva vremena ubuduće uz savjet bogoljubne braće birati poglavara da ga jedini papa potvrdi. Ako bi još štogod drugo rimska stolica htjela dodati ili oduzeti, s poštovanjem ćemo primiti i obdržavati. A da sve to zauvijek steče vrijednost, potvrđujemo vlastitim pismom. Učinjeno kod rijeke Bosne, u mjestu koje se naziva Bolino Polje, 8. travnja.

Potpisasmo: Dragič, Ljubin, Brgela, Pribiš, Ljuben, Radoš, Bladoš, ban  Kulin, dubrovački arhiđakon Marin.*

 Ploča (ostatak crkve) Kulina Bana iz 1193. godine.

_____________
* Ivan Mužić, Vjera Crkve Bosanske, Split, 2008., str. 131-132.