petak, 4. studenoga 2011.

Mansur Al-Hallaj

Mansur al-Hallaj (858-922.) islamski mistik - sufija, pjesnik ali i mučenik! Rođen je u Perziji, a živio na prostoru današnjeg Iraka. Učitelj mu bijaše glasoviti mistik - sufija Junayd Baghdadi.
O čemu je al-Hallaj govorio, koje su to istine ili koja je to Istina koja je al-Hallaju bila vrijedna njegovog života?
Odgovor na to pitanje da se naslutiti u al-Hallajovim stihovima:

"Meditirao sam različite religije, trudeći se da ih shvatim, i našao sam da one izrastaju iz jedinstvenog Počela koje ima bezbrojna razgranavanja. Stoga ne tražite od čovjeka da prihvati ovu ili onu religiju, jer to će ga odvesti od temeljnog Počela; upravo ovo Počelo mora tragati za čovjekom; u ovom Počelu rasvijetljene su sve uzvišenosti i sva značenja; tada će ih on (čovjek) razumjeti."
(Iz al-Hallajovog Dīwāna)

Baš ovaj al-Hallajov univerzalizam nisu shvatili oni koji su se kleli u Boga il' boga i u ine bogove! Al-Hallaja su mučki ubili, kako kazaše doktori zakona, zbog bogohuljenja (širka).


Vješanje al-Hallaja - minijatura.


Ko danas zna za al-Hallajovog katila, odnosno katile? Još korektnije pitanje - kome su ti katili bili inspiracija za bilo šta što slavi Ljepotu?

U al-Hallajovim stihovima i danas ljudske duše nalaze vrela iz kojih izviru miomirisi i to oni najčistiji koje ljudska duša može smiriti u sebi snagom vlastitog pregnuća i dakako milošću onoga koji je sva počela izvio iz "temeljnog Počela".
Prethodno rečeno, tuniški muzičar, Dhafer Youssef zorno svjedoči i to posebno albumom Electric Sufi (2002.) i kompozicijom Al Hallaj.

             P.S.
             
                   Mansur al-Hallaj vjerovatno je najpoznatija sufijska ličnost na Zapadu zahvaljujući prije svega
                   naporu Louisa Massignona. Louiss M. napisao je monumentalno djelo pod naslovom
                   The Passion of al-Hallaj u kojem uspoređuje njegovu smrt sa Kristovom smrću.
                   Sudbina al-Hallaja nije i ne smije se uzeti kao norma života sufijskih mudraca općenito!

četvrtak, 3. studenoga 2011.

utorak, 1. studenoga 2011.

Postojim, dakle molim!

René Descartes (1596-1650.)  

Glasovitu izjavu René Descartesa  "cogito, ergo sum" tj. "mislim, dakle postojim" u XX. stoljeću je filozof ili pak metafizičar (ili kako bi neki rekli izlagatelj sophia perennis et universalis) Frithjof Schuon preobrazio u "sum, ergo oro" tj. "postojim, dakle molim".
Razlog zašto Schuon ističe molitvu, a ne mišljenje je taj što je molitva, po tradicionalnim učenjima, zajednička aktivnost svega stvorenog. Baš kao što neke svete knjige kazuju da ptice svojim krilima i cvijeće svojim mirisima, brda, pustinje, vjetrovi i sve stvoreno slavi Stvoritelja. Čovjeku je neophodno da, ovdje i sada, uradi ono što je za njega primordijalno stanje, a to je da se pridruži ovoj svekolikoj molitvi (slavljenju) koja se razliježe Nebesima - bili mi svijesni toga ili ne!

Frithjof Schuon (1907-1998.)