Titus Burckhardt (ili Ibrahim Izuddin) spada u red najuspješnijih promicatelje perenijalne mudrosti u XX stoljeću. Titus je rođen u Firenci 1908., a njegovo porijeklo je germansko (švicarsko). Rođen je u porodici koja je njegovala znanstveni i umjetnički rad. Zahvaljujući toj činjenici Titus je još od djetinjstva i rane mladosti imao priliku odrastati i obrazovati se u sredini koja je njegovala spoemenute vrijednosti. Njegov otac Carl bio je kipar, a majka Sophia slikarcia.
Titus veoma rano pokazuje interesovanje za znanjem koje i nije u vremenu u kojem je živio imalo povoljan položaj. Naime, sveprisutni ateizam i sekularizam poricali su svako kazivanje ili ispoljavanje Svetog, tradicionalnog ili kako smo to na početku kazivanja oslovili kao perenijalnog (vječna mudrost). Baš ova mudrost ili filosofija (Philosophia perennis et universalis) zainteresovat će mladog Titusa i veoma brzo ga dovesti u kontakt sa glasovitim promicateljem iste mudrosti Rene Guenonom (1886-1951.). U godinama koje slijede sve intenzivnije se uvezuju brojni autori koji su na fonu spomenute mudrosti koja se kroz povijest manifestuje kroz različite forme, a u različitim tradicijama oslovljavaju je kao: sanatana dharma, dhamma, tao, hagia sophia, lex aeterna, din al-haqq, philosophia perennnis...
Pored Rene Guenona i Titus B. istiću se slijedeći autori: Ananda Kentish Coomaraswamy (1877-1947.), Frithjof Schuon (1907-1998.), Martin Lings (1909-2005.), William Stoddart (1925.), Seyyed Hossein Nasr (1933.) i dr.
Zajedničko spomenutim autorima, ali i brojnim drugima koje nismo spomenuli, a na tragu su iste vječne mudrosti od praiskona do danas jeste, najsažetije kazano, interesovanje, a napose ljubav spram Jednosti u mnoštvu i mnoštva iz Jednosti.
Titusa B. u kontekstu perenijalne filosofije prepoznajemo kao autora koji je dao doprinos na rasvjetljavanju onoga što ćemo nazvati tradicionalnom i svetom umjetnošću Istoka i Zapada. Titus B. je historičar umjetnosti, po formalnom obrazovanju, a to mu bijaše izvanredna podloga za prethodno kazano. Naime, valja istaći podatak da je Titusov djed Jakob Burckhardt* (1818-1897.) bio istaknuti historičar umjetnosi na Zapadu, danas poznat kao osnivač formalno-analitičke metode u historiji umjetnosti. Imajući ovu činjenicu u vidu zajedno sa prethodnom koja se odnosi na njegovog oca (Carla B.) jasno nam biva odakle toliko interesovanje za historiju umjetnosti kod Titusa Burckhardta. O njegovom izvanrednom poznavanju umjetnosti (tradicionalne i svete) najbolje nam danas govore njegove knjige kao što su:
- Titus Burckhardt, SVETA UMJETNOST NA ISTOKU I NA ZAPADU, Tugra, Sarajevo, 2007.
- Titus Burckhardt, SIENA, CITY OF THE VIRGIN, Oxford Universitiy Press, 1960.
- Titus Burckhardt, FES, CITY OF ISLAM, Cambridge, Islamic Texts Society, 1992.
Ovom prilikom skrečemo pažnju na Titusov izvanredan tekst pod naslovom "Osnove islamske umjetnosti" kojeg je s njemačkog preveo Irfan Hošić, a objavljen je u: Magazin za političku kulturu i društvena pitanja, 11/2007. god.
Ibrahim Izuddin (Titus B.) preselio je 1984. godine.
P.S.
Na kraju spomenimo odličnu Titusovu knjigu pod naslovom "UPUTA PREMA UNUTARNJEM UČENJU ISLAMA", koju je na Bosanski jezik preveo dr. Rusmir Mahmutčehajić (izdavač Sebil, Zagreb, 1994. god.). Titus B. u spomenutoj knjizi koja se sastoji od tri dijela, a to su:
- NARAV SUFIZMA
- TEMELJI UČENJA
- DUHOVNO ISPUNJENJE
prikazuje srčiku islama, njegovu duhovnost, ezoteriju tj. sufizam ili tesavvuf. U tom nastojanju Titus B. gotovo na svakoj stranici ove knjige donosi primjere iz drugih religiozno-duhovnih tradicija (judeo-kršćanske, vedske, budističke i dr. tradicija) koje obuhvata njegova nesvakidašnja erudicija.
Više o Titusu B. vidi:
http://www.znaci.com/islam_u_drustvu/fenomenologija/art198_0.html
_______________________Više o Titusu B. vidi:
http://www.znaci.com/islam_u_drustvu/fenomenologija/art198_0.html
* Enciklopedija likovnih umjetnosti I, Leksikografski zavod FNRJ, Zagreb, 1960. god., 541. str.
