Sve poznate religijsko-duhovne tradicije imaj onu vrstu molitve koju bi mogli nazvati molitvom za svaki dan i za svaku priliku. To su one molitve s kojima duša nastoji biti jedno!
U kršćanskoj tradiciji uprisutnjeno je niz molitvi, ali čini se da je jedna temeljna, kojoj se čovjek kršćanini neprestano vraća - baš onako kako vele islamski mistici:
"Rijeke ne teku svojemu ušću/uvoru, već svojemu Izvoru."1
To je dobro poznata molitva Oče naš* (lat. Pater noster) koju je izgovorio Isus, a upamtili su je njegovi nasljedovatelji - kršćani te je potom i zapisali u dva kanonska evanđelja.
Dakle, postoje dvije kanonske verzije navedene molitve, ali u biti riječ je o jednoj i istoj molitvi. Recimo, u evanđelju po Luki tekst molitve Oče naš je sažetiji, dok evanđelista Matej donosi nešto složeniji i duži tekst (koji se koristi u liturgiji).
U Lukinom evanđelju Isusovi učenici traže od Isusa da ih nauči moliti nakon što su i sami vidjeli kako se Isus moli Bogu Ocu! I nakon što ih je naučio molitvi Oče naš kazao im je:
"Zato vam ja veli: ištite, pa će vam se dati; tražite, pa ćete naći; kucajte, pa će vam se otvoriti. Jer svako ko ište dobije, a ko traži nađe, i ko kuca otvori mu se. Ako bi od jednog od očeva vaših sin njegov ribu zaiskao, on mu neće, zar ne, umjesto ribe zmiju dati. Ili ako od njega jaje zatraži, on mu neće, zar ne, škorpiju dati. Ako vi onda, mada ste zli, znate kako dati dobre darove djeci svojoj, koliko će više Otac vaš nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga mole!" (Luka, 11:9-13)2
 |
| Fra Angelico (oko 1395-1455.) Govor na gori |
"...nećete imati nagradu kod Oca svoga nebeskog." (Matej, 6:1)3
Dakle, milostinju davati, ali u biti i svaku drugu bogoštovnu aktivnost činiti, a posebno milostinju, molitvu i post na način kako Isus veli:
"...neka ti ne zna ljevica šta ti čini desnica..."
(Matej, 6:3)4
(Matej, 6:3)4
A konkretno za molitvu Isus veli da je činimo uistinu samo zarad božijeg zadovoljstva, pa kaže:
"A ti, kad se moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i moli se Ocu svom, koji je na mjestu tajnom, a Otac tvoj, koji vidi i djela u tajnosti, tebe će nagraditi." (Matej, 6:6)5
Nakon ovog kraćeg uvoda poslušajmo tu Isusovu molitvu Oče naš ali onu koju nam je prenio evanđelista Matej.
"Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje!
Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!
Kruh naš svagdanji daj nam danas!
I opusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim!
I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!
(Matej, 6:9-13)6
 |
| Isusov govor na gori iz islamske perspektive. Perzijska minijatura. |
U Bosni, tačnije u srednjovjekovnoj Bosni i u tradiciji Crkve bosanske7 (posve pogrešno nazivane kao bogumilska, neomanihejska, patarenska...) kao jedne od tri kršćanske konfesije koje su bile prisutne na prostoru bosanske srednjovjekovne države, molitva Oče naš također je bila, sudeći po svim domaćim izvorima, aksijalna molitva bosanskih krstjana.
S tim u vezi donosimo tekst molitve Oče naš iz knjige Zbornik krstjanina Radosava8 u transliteriranoj formi:
"Oče naš' iže esi na n(e)b(e)si';
da s(ve)tit' se ime tvoe;
da pridet' c(a)r'stvo tvoe;
da budet' vola tvoja
jako na neb(e)seh' i na zemli.
Hlib' naš' naš(u)sni
dai nam' danas'.
I ostavi nam' duge naše,
jako e i mi ostavlamo
dl'žnikom, našim'.
Ne uvedi nas' v' napast'.
izbavi nas' ot' neprijazni.9
 |
| Zbornik krstjaninaRadosava (XV st.) |
 |
| Zbornik krstjanina Radosava (XV st.) |
_________________
* Nazivanjem Boga Ocem drevni je običaj kod mnogih naroda. Recimo u sumerskim tekstovima Bog se naziva Ocem, a Stari zavjet 15 puta ponavlja taj naziv za Boga.
Isus oslovljava Boga na aramejskom jeziku koristeći riječ Abba (vokativ i status emphaticus). To je obiteljsko oslovljavanje oca ("tatica", "babuka" i sl.) i samo djeca nazivaju tim imenom svoga oca. Dakle, riječ je o svojevrsnom tepanju ili posve intimnom odnosu što predstavlja znatnu razliku u odnosu na starozavjetnu tradiciju u kojoj nema tog prisnog odnosa - zapravo ovaj novi odnos za Jevreje bijaše posve stran i nečuven!
Više o nazivu Abba vidi u: Praktični biblijski leksikon, KS, Zagreb, 1997.
1. http://www.sveske.ba/en/content/slovo-o-vodi
2. Biblija, prijevod James Dannenberg i Edib Kafadar, Sarajevo, TDP, 2013., str. 822.
3. Isto, str. 765.
4. Isto.
5. Isto.
Isus oslovljava Boga na aramejskom jeziku koristeći riječ Abba (vokativ i status emphaticus). To je obiteljsko oslovljavanje oca ("tatica", "babuka" i sl.) i samo djeca nazivaju tim imenom svoga oca. Dakle, riječ je o svojevrsnom tepanju ili posve intimnom odnosu što predstavlja znatnu razliku u odnosu na starozavjetnu tradiciju u kojoj nema tog prisnog odnosa - zapravo ovaj novi odnos za Jevreje bijaše posve stran i nečuven!
Više o nazivu Abba vidi u: Praktični biblijski leksikon, KS, Zagreb, 1997.
1. http://www.sveske.ba/en/content/slovo-o-vodi
2. Biblija, prijevod James Dannenberg i Edib Kafadar, Sarajevo, TDP, 2013., str. 822.
3. Isto, str. 765.
4. Isto.
5. Isto.
6. Jeruzalemska Biblija
7. O Crkvi bosanskoj vidi više u:
http://www.svjetlorijeci.ba/media/download/5799crkva_bosanska_286.pdf
8. O navedenoj knjizi iz bosanske srednjovjekovne tradicije, a iz skriptorija bosanskog krstjanina vidi više u:
Anica Nazor, Radosavljeva bosanska knjiga: Zbornik
krstjanina Radosava, u: Forum Bosnae, 42/08, Sarajevo, 2008.
Zbornik krstjaninaRadosava danas se nalazi u:
Bibliotecha Apostolica Vaticana, Borg. illir. 12, fol. 1-59.
9. Franjo Šanjeka, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13.-15. st.), Barbat, Zagreb, 2003., str. 340.
Radosav krstjanin djelovao je u XV st., a svoj biblijsko-liturgijski zbornik pisao je za vrijeme vladanja bosanskog kralja Stjepana Tomaša (1443-1461.), odnosno u vremenu kada je Crkvom bosanskom upravljao did Ratko.
