Hans
Küng je rimokatolički svećenik, teolog i profesor!
Mada su njegova pojedina shvatanja i stavovi za Vatikan,
ili zvanično rimokatoličanstvo neortodoksna ipak je nezaobilazna figura kada
govorimo o susretu rimokatoličanstva i islama (ali i dr. religija).
U tom smislu navodimo jedno kratko kazivanje ovog teologa i
to ono kazivanje koje se odnosi na islam, poslanika Muhammeda i Kur'an.
Njegovo kazivanje jeste, unatoč II vatikanskom koncilu još
uvijek izrazito rijetko i malo kad, ako se ikad, može čuti od strane rimokatoličkih teologa posebno svećenika.
 |
| Hans Küng |
Drugo temeljno pitanje, preko kojeg je Drugi vatikanski
koncil iz neprilike prešao, glasi: je li Muhamed zaista bio prorok? Ja na to
pitanje nedvosmisleno odgovaram: da. Muhamed, koga se u Kur’anu češće naziva
‘upozoriteljem’ (sura 17,105; 25,56; 33,45), a on jednom prilikom i sam sebe
tako naziva (sura 46,9), nije htio biti ništa do li Božji glasnik i naviještati
Božju riječ, a ne svoju vlastitu. Ni kršćani ne mogu osporiti da očito postoje
paralele između Muhameda i proroka Izraelovih te da mu stotine milijuna ljudi u
Arabiji i u cijelom svijetu može zahvaliti na vjeri u jednoga Boga. Prorok ne
mora nužno biti veliki svetac; na kraju se i starozavjetni prorok Ilija dovodi
u vezu s djelima nasilja. Mnogi kršćani, prije svega, ne znaju da prema Novom
zavjetu postoje proroci i nakon Krista te da u Pavlovim zajednicama zauzimaju
čak drugo mjesto nakon apostola, što se može pročitati u Prvoj poslanici
Korinćanima (12,28). Muhamed se također poziva na Isusa i proroke Izraelove i
na jednoga ‘Boga’. A arapska riječ za Boga je ‘Allah’. Ni milijuni arapskih
kršćana nemaju za Boga drugu riječ doli ‘Allah’! Time naravno još nipošto nisu
riješeni svi teološki problemi. Osobito je teškotreće temeljno pitanje:
Mogu li, s kršćanskog motrišta, barem muslimani u
nasljedovanju svog proroka priznati Kur’an kao Božju riječ? Unatoč svim očitim
nedoumicama, na ovo pitanje također odgovaram nedvosmislenim: da. Muhamed,
prema vlastitom samopoimanju, nije svoju poruku iznjedrio iz samoga sebe, to
nije naprosto njegova riječ, nego je Božja riječ. Već sam u raspri s Karlom
Barthom uvijek iznova ukazivao na univerzalne perspektive kako hebrejske
Biblije (od prvih stranica Knjige postanka) tako i Novog zavjeta (osobito u
Poslanici Rimljanima, u Djelima apostolskim i u Ivanovu proslovu): ‘svjetlost’
i ‘objava’ postoje i izvan Biblije.
Sve to, dakako, ne znači da Kur’an riječ po riječ mora biti
nadahnut, kao što se to dugo vremena pogrešno pretpostavljalo i za Bibliju.
Naprotiv, ne bi li trebalo – to je iskreno rečeno moje kritičko povratno
pitanje upućeno muslimanima (a sjećam se razgovora u Afganistanu) – povijesnost
te poruke, objavljene u 7. stoljeću poslije Krista, shvatiti isto tako ozbiljno
kao i povijesnost biblijskih knjiga? Dakle, ne bi li se trebalo, kao što se
dogodilo s Biblijom, odvažiti na povijesnokritičku egzegezu Kur’ana?
No, oprez: ova tri ugrubo formulirana odgovora, zajedno su s
povratnim pitanjima, na predavanju diferencijalno prezentirana te prerađena i
dopunjena za tiskanje kao što zainteresirani čitatelj može pročitati u dvije
godine poslije objavljenoj knjizi Kršćanstvo i svjetske religije (Christentum
und Weltreligionen, 1984).
(Hans Küng, Doživljena čovječnost: Sjećanja, sv. 3, Ex
Libris, Rijeka – Synopsis Sarajevo 2016, prevela Blanka Will)"*
__________________
*http://ivanlovrenovic.com/2016/09/hans-kung-islam-put-spasenja-muhamed-prorok-kuran-rijec-bozja/
