O princu Dara Shukohu (1615-1659; ili Dara Shikoh) pisao sam nedavno u tekstu naslovljenom “Dara Shukoh — sufija u vedskom duhovnom krajoliku”, a objavljenom kao svojevrsni pogovor u bosanskom izdanju knjigu “Uvod u povijest sufizma”, autora Arthura J. Arberrya (s engleskog preveo Haris Dučić, UFDM, Banja Luka, 2023).
Govoriti
o susretu različitih religiozno-duhovnih tradicija u mom imaginariju njedri niz
slika, a jedna je redovna, a to je lik i djelo Dara Shukoha – sufija Indijskog
potkontinenta iz vremena Mogulskog Carstva.
Golem
je Shukohov doprinos boljem razumijevanju muslimana s vedskim nasljedovateljima
– toliko golem da sami muslimani, osobito vjerski poglavari, nisu izdržali tu
“nepodnošljivu sličnost”, napose u sferi ezoterije, metafizike… Bilo im je
lakše ubiti Shukoha – što je učinjeno, i vratiti se starim busijama
egzoterijskog, formalnog, a zapravo okoštalog i jalovog. Shukohov brat,
Aurangzebe ubit će brata, te će zaposjest prijestolje svoga oca (za čiju smrt
je također odgovoran).
Kao
natuknicu navodim samo podatak da je Dara Shukoh dao veliki doprinos u smislu
organizacije, da se prevedu brojni vedski spisi na perzijski jezik, a neki od
njih su Atharvaveda, Bhagavadgīta, Yoga Vasishta…, a sam je prevodio mnoge
upanišadske tekstove. Upravo će te perzijske prevode na Zapadu u XVIII stoljeću
koristiti Abraham Hyancithe Anquetil-Duperron kada bude prevodio upanišade na
latinski (Oupnekhat), a ti prevodi prevoda će izazvati veliko interesovanje u
Evropi za vedsku tradiciju ili tzv. hinduizam, ali vratimo se Shukohu.
O
kakvom mistiku, služitelju Duha je riječ najbolje nam kazuju njegovi stihovi, a
koji su s onu stranu svakog impotentnog formalizma koji se baštini i ovdje kod
nas, najčešće poradi veoma lukrativnih, odveć ovozemnih fajdi.
Poslušajte Daru Shukoha:
Raj je tamo gdje mule* nema,
Gdje nema prepiranja i meteža sa njim.
///
Moj tespih** me nešto čudno zapita.
Što me stalno prebireš?
Kada bi svoje srce prebirao mjesto mene,
bilo bi ti znano zašto je čovjek stvoren.
*mula
– vjerski učenjak, teolog; kadija – sudija…
**tespih – brojanica
Kakav čovjek, istinski poeta… a bio je i kaligraf – krasnopisac!
Dara Shukoh (lijevo), i njegov učitelj - pir (desno) Mian Mir. |
Kaligrafski zapis Dara Shukoha. |