Razmišljanje o Mjesecu,
ženi, tj. posve ljudskom, primateljskom – lju(d)skom
Kada Bogu predan čovjek (muslim) ugleda polumjesec početkom
lunarnog kalendara, zatvara oči s molitvom Bogu, prepoznajući u Mjesecu simbol
islamske objave i, posebice poslanika Muhameda, za kojeg se može kazati kako
posjeduje „mjesečevu – lunarnu“ prirodu (primateljsku,
receptivnu, nadasve žensku u duhovnom smislu).
Istovjetno kao što u
astrologiji Mjesec, kao najniže nebesko tijelo, sintetizira nebeske utjecaje s
planeta ponad sebe, tako i poslanik Muhamed kao pečat u lancu vjerovjesničkog
ciklusa. Otuda u mnogim islamskim kozmološkim šemama svaki poslanik
(vjerovjesnik, prorok...) korespondira određenoj planeti, dočim poslanik
Muhamed zauzima mjesečevo nebo – sferu (Mjesec). Nadalje, Mjesec integrira ili
sintetizuje sve nebeske utjecaje (kvalitete) ponad sebe, te ih emituje Zemlji,
te na taj način biva simbolom „primordijalnog čovjeka“ ili prototipom čovjeka
koji je most (pontifex) između Neba i
Zemlje.
