O
starim islamskim, a danas posve prevaziđenim konceptima podjele svijeta na dom
ili kuću mira (dār al-islām: tamo gdje
vladaju zakoni mira ili islama; šerijat) i dom ili kuću rata (dār al-harb: tamo gdje vlada bezakonje,
gdje nema mira, harmonije i sl.) akademik prof. dr. Rešid Hafizović piše kratki, ali jezgroviti tekst s kojim je završio svoju knjigu pod naslovom Stubovi islama i džihad*, a u kojoj govori o temeljima islama (islamskim šartima).
 |
| Rešid Hafizović, rođen 1956. u Potočarima (Srebrenica), redovni profesor FIN-a u Sarajevu. |
Pišući o temeljima islama R. Hafizović piše i o džihadu, za kojeg neke
interpretativne tradicije islama drže da je i on jedan od temelja islama. A
džihad je pojam (odnosno ideja, institucija...) koji jeste, možda više nego i jedan drugi iz okrilja islama u
cijelosti zarotiran i doveden u svoju suprotnost više nego ikada ranije, i to
najprije i najviše kod onih, ili od strane onih koji se časte i oslovljavaju
time da su muslimani!
Dakle, za pogrešna, kriva, netočna shvatanja džihada na zapadu nisu krivi u
biti zapadnjaci već niko drugi do sami oni koji se oslovljavaju muslimanima.**
 |
| Rešid Hafizović, Stubovi islama i džihad, Connectum, Sarajevo, 2015. |
U nastavku navodimo
tekst o domu - kući mira i domu - kući rata uz napomenu da bi mi, uz svo uvažavanje R. Hafizovića ipak i na drugačiji način pojedine dijelove teksta kazali, a naše
kazivanje, ili naše shvatanje kako bi
bilo valjanije kazati dodali smo u zagradama i naš smo tekst podvukli. Nadamo
se da takva interpolacija neće narušiti originalni tekst R. Hafizovića.
„Čak ni ona klasična podjela svijeta, koju su
nekoć slijedili mnogi muslimanski autoriteti, na dom mira (dār al-islām) i
dom rata (dār al-harb) više nema nikakva smisla. Tamo gdje je nekoć bio dom
rata (dār al-harb), podrazumijevajući
svijet izvan granica muslimanskog svijeta, danas žive desetine i stotine
milijuna muslimana čija prosvjećenost i duhovna kultura je na mnogo višoj razini od one kod muslimana unutar
granica današnjeg muslimanskog svijeta. S druge strane, onaj zemljovid koji se
tradicionalno naziva domom mira (dār
al-islām), podrazumijevajući današnji svijet muslimana, taj zemljovid ne
samo da danas ni u tragovima nema rečenog značenja, nego je postao sinonim za
krvoproliće, nerede, smutnju, bratoubilaštvo i agresiju i samokolonizaciju
svake vrste. Taj svijet je danas, uz časne i veoma rijetke iznimke, premrežen
autoritarnim političkim režimima koji uglavnom vladaju protiv interesa
muslimana (protiv interesa čovjeka,
bez obzira kojoj religijsko-duhovnoj tradiciji pripadao, ili pak bio agnostik ili nešto dr.), a za račun svoje političke oligarhije i imperijalističkih
saveznika izvan granica muslimanskog svijeta. Taj geografski prostor odavna već
ne zna šta je to istinska prosvjećenost, visoka duhovna kultura, civilizacijska
avangardnost, demokratija, socijalna pravda, ljudska pravda i slično, ali zna,
više nego li mu treba, šta je to politički barbarizam, sektaški fanatizam,
teror, siromaštvo, bijeda, nesloboda, nedostojanstvo... sve ono protiv čega su
se nekoć borili muslimani u 'zlatno doba', i čega se danas nastoji osloboditi
moderna civilizacija.
Prema tome, čini se da je došao čas da ono malo umnih glava u muslimanskom
svijetu i izvan njega najzad shvati kako bi bilo dobro čim prije oštricu džihada pod vidom pera i tinte,
prvenstevno okrenuti i upotrijebiti unutar granica muslimanskog svijeta.“***
_______________
*Rešid Hafizović, Stubovi islama i džihad, Connectum, Sarajevo, 2015.** Nažalost, nevoljko koristimo ove uprošćene pojmove zapad i zapadnjaci, jer su oni daleko od toga da dotiću suštinu fenomena.
*** Rešid Hafizović, Stubovi islama i džihad, str. 252.
