U XVIII st. perzijski pjesnik sufijske provenijencije Hatif Isfahani u svojoj pjesmi "Tarji' band" pjeva o lijepoj kršćanki i jednovremeno hvali kršćanstvo kao religiozno-duhovnu tradiciju koja afirmira Božije Jedinstvo - pod uslovom da se učenje o Svetom trojstvu shvati u metafizičkom značenju.
Ništa novo u okviru islamske ili sufijske tradicije. Naime, pjesnik Hatif Isfahani snažno počiva na istim učenjima na kojima su počivali njegovi prethodnici koji iznjedriše bisere svjetske literature - Feriduddin Attar, Mevlana Dželaluddin Rumi, Hafiz... Riječ je o učenjima koja se odnose na metafizičke zbilje, odnosno Zbilju - više o ovoj temi pogledati tekst "Kršćanstvo u perzijskoj književnosti".
Hz. Merjem i Isa a.s. ili
Djevica Marija i Isusu
perzijska minijatura.
U navedenoj pjesmi "Tarji' band" Hatif pjeva:
U crkvi rekoh kršćanki, opčiniteljici srcȃ,
O ti, u čiju mrežu srce se hvata,
O ti, o čiji pojas nitima svim svojim postadoh vezan!
Koliko dugo ćeš moći a da ne nađeš put do Božijeg Jedinstva?
Koliko dugo ćeš Jedinom nametati trojstvo?
Kako može biti pravedno Jedinog Istinskog Boga
Ocem, Sinom i Duhom Svetim zvati?!
Ona razdvoji svoja slatka usta i reče mi,
dok je slatkim smijehom sipala šećer sa usana svojih:
"Ako li si pronikao u tajnu Božijeg Jedinstva
nemoj bacati na nas kršćane ljagu nevjerstva, jer
u tri ogledala Vječna Ljepota baca zrak sa Svog Lica blistavog!
Svila ne prelazi u tri različite stvari,
ako se sa tri različita imena nazove*!"
* Parniyan, Harir i Parand su tri različite riječi za svilu.
_____________
Više o Isusu i Mariji (kršćanstvu) u islamsko-sufijskoj tradiciji vidi:
_____________
- Annemarie Schimmel, Isusu i Marija u islamskoj mistici, Jesenski i Turk, Zagreb, 2009.
