Šejh 'Attār (1145/1146-1221.) spada u red najglasovitijih sufijsko-irfanskih (perzijskih) mislioca, odnosno pjesnika. Mnogo poznatiji, sasvim sigurno na Zapadu Dželaluddin Rumi Mevlana za šejha 'Attāra veli:
"Sedam gradova ljubavi 'Attār prošao je,
mi još na zavijutku jedne ulice smo."
Malo je onih mistika koji su znali svoja duhovna iskustva (stanja i nivoe) dovesti do slova i riječi. Šejh 'Attār bez sumnje spada u one malobrojne kojima je pero bilo tako vjerno srcu - mjestu duhovnih susreta. Šejh 'Attār je, ako napravimo mali otklon od pozitivističke historije književnosti prije svega mistik, odnosno ašik (zaljubljenik) i arif (gnostik). O kakvom pneumatiku je riječ najbolje govore njegovi stihovi - neka to bude sve za sada o šejhu 'Attāru:
"Bože moj, govorom ovim užitak mi dade,
k'o leptiru srcu mome čežnju dade.
Kad iz mora čežnje Tvoje gutljaj kušam,
od čežnje za Tobom k'o more se zapjenušam.
Zbog čežnje za Tobom dođoh u svijet od zemlje,
zbog čežnje za Tobom kročih u svijetu čistote.
Od čežnje za Tobom snom slatkim u ćefinu zaspat ću,
od čežnje za Tobom na Dan kijameta sretan bit ću.
Kad bi svaki atom moga bića uho postao,
od čežnje za imenom Tvojim zapanjen bi ostao.
Ako svaka vlas moja u jezik se pretvori,
samo Tvoje ime znat će da izgovori.
Kad bi svaki djelić mene oko postao,
samo bi Tebe ispod vela tajne vidio.
Kad bi od mene tek zrnce ostalo, il' ni toliko,
Tebe bi zvalo, Tebe bi znalo i ništa drugo.*
_____________________
*Mubina Moker, Duhovne postaje poslanika u svjetonazoru šejha 'Attāra, Naučnoistraživači institut "Ibn Sina", Sarajevo, 2007., str. 20.
