iluminacija - išraq

"Tražiti spoznaju Istine razumom isto je kao traženje sunca s pomoću lampe."

Suhrawardi Maqtul (1153-1191.)

iz djela Safir-i Simurg (Pjesma Simurgova).



Plašim se

Plašim se skončat ću na užetu.
Nije ih malo skončalo tako;
u svijetu i tu...
Tik pokraj nas.

Dugi dani, duge noći,
duge godine.
Bez hljeba ljubavi,
bez vode ljubavi, bez zraka ljubavi, bez ljubavi

Nije to jamačno razuman govor i glas
nit ičemo zacijelo, nit pomoć nit spas
al sklopim li oči vidim skončat ću na omči.

Koliko samo ni o čem' nista nisam znao
od iskona đavao odnio je šalu
Sad evo drhtim skoncacu na vjesalu

Što duša ne uzmože
Što nikad srce nije smjelo
samo hoće da oposli tijelo.

Bez svjetla ljubavi, bez hljeba,
bez vode, bez zraka
Tek jedan korak ubavim u mrak iz mraka

(Abdulah Sidran)

"Plašim se" u glumačkoj interpretaciji Mustafe Nadarevića,

 a iz filma Ademira Kenovića "Savršeni krug".

kršćanstvo u sufijskoj literaturi

U XVIII st. perzijski pjesnik sufijske provenijencije Hatif Isfahani  u svojoj pjesmi "Tarji' band" pjeva o lijepoj kršćanki i jednovremeno hvali kršćanstvo kao religiozno-duhovnu tradiciju koja afirmira Božije Jedinstvo - pod uslovom da se učenje o Svetom trojstvu shvati u metafizičkom značenju. 

Ništa novo u okviru islamske ili sufijske tradicije. Naime, pjesnik Hatif Isfahani snažno počiva na istim učenjima na kojima su počivali njegovi prethodnici koji iznjedriše bisere svjetske literature - Feriduddin Attar, Mevlana Dželaluddin Rumi, Hafiz... Riječ je o učenjima koja se odnose na metafizičke zbilje, odnosno Zbilju - više o ovoj temi pogledati tekst "Kršćanstvo u perzijskoj književnosti".

 Hz. Merjem i Isa a.s. ili

Djevica Marija i Isusu

perzijska minijatura.

U navedenoj pjesmi "Tarji' band" Hatif pjeva:

U crkvi rekoh kršćanki, opčiniteljici srcȃ,

O ti, u čiju mrežu srce se hvata,

O ti, o čiji pojas nitima svim svojim postadoh vezan!

Koliko dugo ćeš moći a da ne nađeš put do Božijeg Jedinstva?

Koliko dugo ćeš Jedinom nametati trojstvo?

Kako može biti pravedno Jedinog Istinskog Boga

Ocem, Sinom i Duhom Svetim zvati?!

Ona razdvoji svoja slatka usta i reče mi,

dok je slatkim smijehom sipala šećer sa usana svojih:

"Ako li si pronikao u tajnu Božijeg Jedinstva

nemoj bacati na nas kršćane ljagu nevjerstva, jer

u tri ogledala Vječna Ljepota baca zrak sa Svog Lica blistavog!

Svila ne prelazi u tri različite stvari,

ako se sa tri različita imena nazove*!"

* Parniyan, Harir i Parand su tri različite riječi za svilu.

 _____________

Više o Isusu i Mariji (kršćanstvu) u islamsko-sufijskoj tradiciji vidi:

• Annemarie Schimmel, Isusu i Marija u islamskoj mistici, Jesenski i Turk, Zagreb, 2009.

šejh FERIDUDDIN 'ATTĀR

Šejh 'Attār (1145/1146-1221.) spada u red najglasovitijih sufijsko-irfanskih (perzijskih) mislioca, odnosno pjesnika. Mnogo poznatiji, sasvim sigurno na Zapadu Dželaluddin Rumi Mevlana za šejha 'Attāra veli:

"Sedam gradova ljubavi  'Attār prošao je,

mi još na zavijutku jedne ulice smo."

Malo je onih mistika koji su znali svoja duhovna iskustva (stanja i nivoe) dovesti do slova i riječi. Šejh 'Attār bez sumnje spada u one malobrojne kojima je pero bilo tako vjerno srcu - mjestu duhovnih susreta. Šejh 'Attār je, ako napravimo mali otklon od pozitivističke historije književnosti prije svega mistik, odnosno ašik (zaljubljenik) i arif (gnostik). O kakvom pneumatiku je riječ najbolje govore njegovi stihovi - neka to bude sve za sada o šejhu 'Attāru:

"Bože moj, govorom ovim užitak mi dade,

k'o leptiru srcu mome čežnju dade.

Kad iz mora čežnje Tvoje gutljaj kušam,

od čežnje za Tobom k'o more se zapjenušam.

Zbog čežnje za Tobom dođoh u svijet od zemlje,

zbog čežnje za Tobom kročih u svijetu čistote.

Od čežnje za Tobom snom slatkim u ćefinu zaspat ću,

od čežnje za Tobom na Dan kijameta sretan bit ću.

Kad bi svaki atom moga bića uho postao,

od čežnje za imenom Tvojim zapanjen bi ostao.

Ako svaka vlas moja u jezik se pretvori,

samo Tvoje ime znat će da izgovori.

Kad bi svaki djelić mene oko postao,

samo bi Tebe ispod vela tajne vidio.

Kad bi od mene tek zrnce ostalo, il' ni toliko,

Tebe bi zvalo, Tebe bi znalo i ništa drugo.*

_____________________

*Mubina Moker, Duhovne postaje poslanika u svjetonazoru šejha 'Attāra, Naučnoistraživači institut "Ibn Sina", Sarajevo, 2007., str. 20.