Tri
elementarna religiozno-duhovna puta, spone ili veze, odnosno mārge ili yoge kako to lijepo prepoznaje i razlaže vedska duhovnost su: karma yoga (put djelovanje), bhakti yoga (put ljubavi) i jnana yoga (put znanja – gnoze).
Gotovo
u svim religijskim tradicijama poznata su ova tri puta, istina različito se
nazivaju. Jednako tako svaka religijska tradicija različito naglašava ove
puteve, a što je posve legitimno i sve u skladu s duhovnim primateljkama
(dušama) koje habitiraju u svakoj od njih.
U
semitskoj duhovnosti i to onoj koja je na Sinaju snažno oblikovana i ostavila
neizbrisiv duhovni polog u sve tri abrahamske/ibrahimovske tradicije, ova tri
puta prepoznajemo u sljedećoj bogoduhoj zapovijedi, koju nam posreduje Mojsije/Musa.
Čuj,
Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan!
Zato ljubi Jahvu, Boga svoga,
svim srcem svojim,
svom dušom svojom i
svom snagom svojom!
(Ponovljeni zakon 6,5)
Još je u drevnoj rabinskoj perspektivi čovjek
sagledavan kao biće kojem se valja s Bogom ujedinjavati putem tri relacije, a
to su:
1) Srcem – što odgovara putu znanja, gnoze (jnana yoga u vedskoj tradiciji):
SVIM SRCEM SVOJIM,
2) Dušom – što odgovara putu ljubavi (bhakti yoga):
SVOM DUŠOM SVOJOM, i
3) Rukama/tijelom – što odgovara konkretnim,
izvanjskim djelovanjem (karma yoga):
SVOM SNAGOM SVOJOM!
Treba li posebno isticati da je riječ, u svakom slučaju, o naglasku na ova tri puta (spone, veze), a nikako pristajanju samo uz jednu od tri naznačene relacije. Sintezom troga postiže se teozis, deifikacija ili, opet se pozovimo na vedsku tradiciju pa kažimo ono što njedri rāja yoga (kraljevska spona), tj. samādhi (→ nirvana, moksha); uz napomenu da rāja yogu nikako ne poistovjećujemo s modernim, napose zapadnjačkim predodžbama, već da je motrimo, isključivo u kontekstu drevnih, najkasnije srednjovjekovnih sanskrtskih tekstova.
P.S.
Manje upućene može zbunjivati zašto SRCE odgovara
znanju/gnozi/jnani, a ne ljubavi.
Valja znati da je u jeziku navedenih tradicija SRCE prvorazredan simbol. Riječ
je o duhovnom srcu koje se poistovjećuje s Umom ili Intelektom (latinska riječ
za sveslavensko um; skr. buddhi). Opet, duhovno srce jeste treće oko, kojem je blizak simbol
zrcala na kojem bogotražitelj prepoznaje svoje intaktno duhovno lice (ar. fiṭrat; skr. svarūpa) – ono je izrazito teomorfno i u duhu bogoduhog rijeka:
Na
svoju sliku stvori Bog čovjeka,
na sliku Božju on ga stvori,
muško i žensko stvori ih.
(Knjiga Postanka 1,27)
Božji poslanik Muhammed, kazujući o duhovnom srcu, naglašavao je:
Duhovno srce hram je Božji.
Ljudsko srce je Božje prijestolje.
Bog ne gleda na vaš izgled i na vaše imanje, nego gleda u vaša srca.
Za sve postoji glačalo koje otklanja zahrđalost, glačalo srca je zikrullah –
spominjanje (pri/sjećanje) Boga.
