petak, 10. siječnja 2014.

desakralizirane ili ružne džamije





Seyyed Hossein Nasr, jedan je od najpoznatijih islamskih učenjaka našeg vremena.
Posvetio je nemali broj svojih radova islamskoj tradicionalnoj i svetoj umjetnosti (nerijetko uz komparativan pristup).
Učenjak čija misao, stav, komentar ili svaka izgovorena i napisana riječ mora na tren "zaustaviti"  iole trezvenog čovjeka i istog dobrano navesti na propitivanje vlastitog habitusa

Izdvajamo jedno kratko, ali nadasve jasno i veoma aktuelno kazivanje profesora Nasra na temu savremene arhitekture, odnosno projektovanja i izgradnje savremenih džamija, uz napomenu da Nasrovo kazivanje, ili njegovu kritiku iščitavamo u kontekstu bh. savremene arhitekture s posebnim osvrtom na arhitekturu džamija, a napose onih koje se grade poslije 1995. godine. S tim u vezi na kraju teksta nudimo na uvid nekoliko fotografija džamija u kojima je gotovo nemoguće iščitati svetu geometriju, numerologiju, kosmologiju...
U biti, nije moguće džamiju u modernističkom ruhu prepoznati kao ukaz (ayet) na Sveto!  

"Ali kako od arhitekte, slikara ili muzičara koji nisu ličnosti poput starih umjetnika i koji uopće ne vjeruju u sveto očekivati da stvaraju svetu umjetnost? Kako će neko ko ne vjeruje u sakralnost prostora, sagraditi sakralnu građevinu?

            Ja od takvih to i ne očekujem. Oni niti to mogu napraviti niti uopće trebaju pokušavati. Oni se pošteno trebaju okaniti gradnje objekata čiju svrhu i smisao ne razumijevaju. Žalosno je što u modernom svijetu nema te vrste poštenja. Smatram da bi u Iranu izgradnju džamija, husejnija, tekija i sličnih mjesta trebalo prepustiti arhitektima koji još uvijek žive tradiciju, a postepeno odgajati arhitekte koji će, ako ništa drugo, makar biti vjernici muslimani i razumijevati tradicionalnu geometriju i svetu umjetnost. Ne možete od nekoga ko ne vjeruje u svetosti očekivati da gradi sakralne objekte.

            Sjećam se jedne rasprave sa Walterom Gropiusom, osnivačem Bauhausa u Njemačkoj, vođene pedesetih na Cambridgeu. Od njega je traženo da sagradi mesdžid za Bagdadski univerzitet, koji je tad bio u fazi izgradnje. Tog čovjeka smatra se jednim od najvećih zapadnih arhitekata 20. stoljeća. Bio je to čovjek zdravog uma, pa me jednog dana nazvao i rekao mi: „Ne mogu graditi objekat čija svrha mi je, uglavnom, nepoznata. Šta vi, ustvari, radite u mesdžidu?“

            Tako je i započela naša rasprava o arhitekturi, koja je trajala prilično dugo. Bauhaus mi danas poznajemo kao graditelja niza zbilja nezgrapnih objekata na Zapadu i kudimo njihov rad. Oni su praktično promovirali izgradnju tih svojevrsnih staklenih kutija. Ali sam Gropius odlično je shvatao koliko se takav stil ne uklapa u sakralnu arhitekturu, i kad god bi mu ponudili da gradi neki sakralni objekat, odgovarao je: „To nije posao za mene i ne želim se baviti time.“"*

Nekoliko primjera savremenih bh. džamija koje u svojoj arhitekturi nemaju ništa SVETO ili ništa od tradicionalne i svete islamske arhitekture.



Džamija Čurčinica - Livno

Adil-begova džamija - Sarajevo

Džamija - Vogošća

Džamija - Vogošća

Kuvajtska džamija - Sarajevo

Džamija na Ciglanama - Sarajevo

Bijela džamija - Visoko

__________________________
*Sayyed Hossein Nasr, RAZGOVORI - U POTRAZI ZA SVETIM, Dobra knjiga, Sarajevo, 2007. god., str. 87.