ASASINI – jedna od najkontroverznijih ismailitskih
interpretativnih tradicija u okrilju, naravno šijskog islama. Djelovali su u
vremenu od kraja XI do sredine XIII st., tačnije do provale Mongola u Perziji,
a u Siriji do 1273. kad ih je uništio memelučki sultan Bejbars.
Etimologija i semantika riječi "asasin"
upućuje nas na arapski jezik i riječ "ḥaššāšīn" koja imenuje
onoga koji konzumira hašiš. Ipak, asasini sami sebe nazivaju nizari.
Naime, utemeljitelj ove interpretativne tradicije bio je
Hasan ibn Sabah koji je boraveći u Egiptu za vrijeme dinastije fatimida postao
pristaša Nizara – najstarijeg sina al-Mustansira.
Hasan ibn Sabah vrativši se iz Egipta sa svojim
pristalicama naselio se u tvrđavu Alamut u sjevernoj Perziji, a odatle su se
širili dalje na zapad ka Siriji.
Kako je ovo doba bilo izrazito virovito, zbog
križarskih ratova i mnoštva islamskih dinastija – vlada to je olakšalo njihovo
djelovanje na prostoru Bliskog istoka. Općenito se uzima da su bili
u političkom smislu neprijatelji Velikih Seldžuka.
Za asasine ili njihovu interpretaciju islama vezujemo niz
ezoteričnih disciplina. A po običaju svaka ezoterija u očima drugoga, napose
onoga ko s ezoterijom nema dodira, razbuđuje maštu koja ljudske oči nagoni da
vidi i ono čega nema. Zasigurno da je to doprinijelo da se za ovu tradiciju
vezuje niz drugih stvari koje se ne mogu u biti pripisati asasinima ili
ismailitima općenito.
Kao i obično, večinu onoga što danas "znamo" o
njima temelji se na izvorima koji su nastali ne u okrilju asasina – ismailita,
već u okrilju njihovih neprijatelja, onih sa islamskim ili kršćanskim prefiksom.
Toj čudnovatoj "slici" asasina kao egzotičnoj ili
pak ezoteričnoj – mističnoj, a najprije fanatičnoj grupi koja je više opijena
no trijezna doprinijele su brojne glasine koje su se širile još od XII stoljeća
ne samo Bliskim istokom već i Evropom. U tom smislu važna su kazivanja i Marka Pola o asasinima
koja su doprinijela razbuđivanju mašte kod zapadnjaka o tome šta jeste orijent,
orijentalac, islam, musliman i sl.
Ne tako davno evropsku sliku asasina je “restaurirao”
Vladimir Bartol, autor romana “Alamut” (1938.).
Roman je prepun onoga što sada, ako ne i ranije poznajemo kao klasičan registar
pojmova, motiva, tema i sl., a koji jesu u službi orijentalizma o kojem je
najsustavnije i najglasnije kazivao i pisao pokojni Edward W. Said (1935-2003.).*
Danas u evropskim jezicima riječ asasin, u različitim
oblicima, vazda i uvijek označava ubojicu, a u “blažoj” varijanti napušenog i
divljeg orijentalca koji je slijepi poslušnik i ludi zanesenjak i koji za
ideju, isključivo putanog (još jasnije seksualnog) raja hoće i zna oduzeti
život, drugome i sebi.
Na kraju pogledajte dokumentarni film o asasinima koji,
istina može potaknuti na razmišljanje i dodatno propitivanje šta u biti jesu
bili asasini, pardon NIZARI!
________________________
* Edward W. Said, Orijentalizam, Svjetlost, Sarajevo, 1999.