ILUZIJA DEMOKRATIJE
Zadržavajući isti kriterijum, takva egalitarsitička pretpostavka bila bi što i stav da je svako sposoban da daje mišljenje medicinskim pitanjima. Stvarna situacija će vrlo lahko pokazati da je to apsurd. Pretpostavimo da je osoba teško povrijeđena. Desetine posmatrača gledaju taj događaj. Šta će biti praktični kriterijum koji će odrediti ko može pomoći povrijeđenom? Pa, narvno, oni koji su kvalifikovani za to, a to su ljekari ili medicinske sestre. Glasanje bi bilo potpuno beznačajno jer većina nikada nije kvalifikovana za medicinske intervencije, kao što nije kvalifikovana ni za upravljanje.
Ako je ovakav način razmišljanja logičan u slučaju povrijeđene osobe, evidentno je da ako uzmemo sudbinu miliona pojedinaca, možemo zaključiti da je ono što gledamo prilikom izbora vlade neodgovornost koja je potpuno neshvatljiva.
Imamo različite primjere besmislenosti "demokratskog" temelja koji potvrđuje superiornost većine ili drugim riječima, da je neko mišljenje većeg broja pojedinaca superiorno u odnosu na drugo koje brani, npr., kvalifikovana manjina.
Kako prihvatiti da je dvjesta boca jeftinog vina, samo zbog broja, superiornija u odnosu na samo jednu čašu visokog kvaliteta? Ili kako da prihvatimo da je hiljadučetiristotinepedeste osoba, najrazličitijih zanimanja, među kojima je najmanje fizičara, kvalifikovanije od jednog specijaliste u riješavanju pitanja kvantne fizike?
U osnovi demokratske iluzije je negiranje prirodne hijerarhije, čiji je najjasniji izraz u hinduističkoj doktrini kasti, hijerarhiji koja se postavlja naniže od vrha do dna, tj. od najvišeg kvaliteta, spiritualnog, do najnižeg, drugim riječimo - materijalnog. Mentori moderne demokratije su je zasnovali na grubom najrasprostranjenijem materijalu."
POZNATI O DEMOKARATIJI
"Demokratija prelazi u despotizam"
"Neka obućar ne sudi dalje od cipela"
"Od svih oblika vlasti, demokratija je najmanje cijenjena među civiliziranim narodima."
"Najbolji argument protiv demokratije je petominutni razgovor sa prosječnim glasačem."
