Ipak mislimo da njegovi tekstovi, bilo oni u formi poezije ili pak proze najbolje govore o njemu samom, a napose o njegovom Weltanschauungu.
Ovom prilikom kada se želimo još jedared sjetiti Rumija odlučujemo se za njegove stihove ili njegove riječi koje smo po vlastitom izboru, bez nekog posebnog kriterija odabrali s nadom da će i vas inicirati i/ili inspirisati za bistrenje neizbistriva Rumijevog vrutka Viječne mudrosti (sophia perennis).
Poziv
"Dođi, dođi, opet dođi, samo dođi
i nevjernik makar bio, vatri, kipu se klanjao, opet dođi,
i tisuću puta da si obećanje prekršio, opet dođi,
naš dom nije dom beznađa, opet dođi, samo dođi."
"Ratnik daje svom sinu mač drveni, kako bi ovaj mogao
naučiti mačevati i mač umio u boju držati.
Ljubav prema ljudskom biću je onaj mač drveni.
Kada put svoj kraj dosegne, predmet ljubavi će biti Svemilostivi."
///
"Nastojeći objasniti Ljubav, razum se u blato kao magarac zaglibi
Ljubav i ljubljenje samo Ljubav može da objasni."
///
"...razum je čir na oku ljubavi."
Ponad dogmatizma
„Šta da činim, muslimani? Samog sebe više ne
znam,
Nit' sam židov nit' kršćanin, nit' štujem vatru
nit' sam musliman
Nit' sam s istoka niti sa zapada, nisam s kopna,
nisam s mora,
Sa ovog svijeta sigurno nisam, a nebeske sfere
nisu mi stan
Nisam od zemlje, nisam od vode, nisam od vatre,
nisam od zraka,
Nisam nebeski, zemaljski nisam, postojim a k'o da
i ne bivam
Iz Indije nisam, nisam iz Kine, niti sam iz
Bulgara niti Saksina,
Nisam iz kraljevstva iračkog, a dom mi nije ni
Horasan
Ni s ovog ni s onog nisam svijeta, nisam iz Vrta,
nisam iz Ognja,
Nisam od Adema, nisam od Have, moj nije Firdevs
niti Ridvan*
Bezmjesnost je moje mjesto, neoznačenost moj je
znak,
Šta će mi tijelo, šta li duša, Duši svih duša sam
pokoran.“
O pregnuću i duhovnom kvasanju
"Na ovaj svijet stiže, i istog časa,
pružiše ti ljestve da se natrag vraćaš
Sprva si mineral bio, onda postao biljka,
potom životinja biješe; bit će da ne shvaćaš
Na kraju si postao čovjek, pamet i vjeru imaš;
gledaj: tijelo ti zemno, a nebeskih stvari se laćaš
I ljudsko ćeš nadići stanje, ostaviti prašni svijet,
kao krilati anđeo u nebeski vratit' se dom
No i anđeoski nadiđi stupanj, ulij se u ocean živi,
pokušaj postati naposljetku kaplja u moru tom"
Koje sjeme ne proklija kad ga se u zemlju baci?
Zar u sjeme čovjekovo sumnji, onda, mjesta ima?!"
"Smrt"
„Misliš smrt je utrnuće, a svitanje to je pravo
Kada tijela grob zarobi, duše smatraj slobodnim
Kada tijela grob zarobi, duše smatraj slobodnim
Koje sjeme ne proklija kad ga se u zemlju baci?
Zar u sjeme čovjekovo sumnji, onda, mjesta ima?!"
Prethodno smo kazali da je o Rumiju napisano mnoštvo tekstova različite naravi. On je stoljećima bio mnogima uzor, ne samo u duhovnom već i u literarnom smislu.
Npr. za glasovitog pjesnika indo-pakistanskog područja Muhammeda Ikbala Rumi je gotovo isto ono što je Danteu Vergilije u Božanstvenoj komediji. I više od kazanog, Rumi je uzor za gotovo sav Ikbalov pjesnički opus.
Evo kako kratko, a nadsve jezgrovito Ikbal vidi Rumija, odnosno Rumijevo najpoznatije poetsko djelo Mesneviju:
"Jučer sam vidio Mesneviju Mevlana Rumija:
Svaka misao proždire drugu,
Jedna ideja se hrani drugom (idejom)."
Zanimljivo je vidjeti, odnosno čuti kako Rumija doživljava Zapad. U tom smislu izdvajamo kazivanje Hegela koji u svom glasovitom djelu "Enciklopedija filozofskih znanosti" za Rumija kaže sljedeće:
"Čovjek se mora obratiti muhamedovcima ako svijest o 'Jednome', da se još jedanput vratimo na ono faktičko, neće da vidi prema indijskom cijepanju dijelom na provođenje u posebnom, provođenje koje zamara postajući čak litanijsko, nego u najljepšoj čistoći i uzvišenosti. Kad se, naprimjer, kod odličnog Dželaledina Rumija naročito ističe jedinstvo duše s 'Jednim', a i to jedinstvo kao ljubav, onda je to jedinstvo kao ljubav, onda je to duhovno jedinstvo uzdignuće nad konačnost i običnost, preobrazba prirodnog i duhovnog, u kojoj se izdvaja i apsorbira upravo ono vanjsko, prolazno u neposrednoj prirodnosti kao i empirijskoj, svjetovnoj duhovnosti."*
///
///
Abdul Hakim o Rumijevom univerzalizmu (religio perennis, religio cordis...) veli sljedeće:
"Religija mističkog filozofa, poput Rumija, univerzalna je i ne može biti zatvorena unutar bilo kojih ortodoksnih ili dogmatskih granica. Njegova religija nije vjerovanje nikakve posebne zajednice: to je univerzalna religija, jer je religija univerzuma. To je religija zvijezda što blistaju, potoka što žubore, drveća što raste. Onaj tko vjeruje, čije su vjerovanje, intuicija i praksa u skladu s ovim, postigao je istinu.
...
Kozmička Ljubav, pak, transcendira sva vjerovanja i sve filozofije i tako religija Ljubavi ne može nikada potpuno da se identificira s bilo kojom ortodoksijom, dogmatizmom ili spekulativnom teorijom. Rumi kaže da nema suprotnosti između univerzalne Ljubavi i univerzalnog Uma, ali kada ljudski razum sebe suzi, on počinje uzimati dio za cjelinu, čineći pogrešku identificiranja fragmentarnog fenomena s cjelinom zbilje."*
* Adem i Hava (Adam i Eva) u islamskoj tradiciji su
osobe koje se kao i u judeo-kršćanskoj tradicji (Bibliji) spominju kao prvi ljudi;
Firdevs je jedan od naziva za Džennet (Raj);
Ridvan je melek (anđeo) koji
se nalazi na ulazu u Džennet, na Džennetskoj kapiji.
* G. W. F. HEGEL, Enciklopedija filozofskih znanosti, Sarajevo, 1987. god.
* Grupa autoa, Historija islamske filozofije, August Cesarec, Zagreb, 1990. god.
* G. W. F. HEGEL, Enciklopedija filozofskih znanosti, Sarajevo, 1987. god.
* Grupa autoa, Historija islamske filozofije, August Cesarec, Zagreb, 1990. god.
