ponedjeljak, 8. travnja 2013.

810 godina abjuracije BOSANSKIH KRSTJANA - raskolnika ili šizmatika


ABJURACIJA

BOSANSKIH 'KRSTJANA'

u mjestu „Bolino poili“ 8. travnja 1203.

U ime vječnoga Boga, stvoritelja svega i otkupitelja ljudskog roda, godine 1203. od njegova utjelovljenja, šeste godine gospodina pape Inocenta III. Mi priori onih ljudi, koji se dosada navlastito nazivasmo povlasticom kršćanskog imena na bosanskom zemljištu, mjesto svih prisutnih, obećavamo pred Bogom i njegovim svecima u prisutnosti gospodina Ivana de Casemaris, kapelana pape i rimske crkve, u tu svrhu u Bosnu poslana, pred zaštitnikom banom Kulinom, gospodarom Bosne, za sve koji su od navedene zajednice naše bratovštine da ćemo se držati uredbe i zapovijedi rimske crkve tako u životu i ponašanju svojem kako (i u tome) da ćemo joj poslušni biti i živiti po njezinim propisima, obvezujući se za svekolike od naše družbe i jamčeći, ako bi ikada odsada slijedili krivovjersku opačinu, svojim posjedima i cijelim imetkom. Ponajprije se odričemo raskola kojim smo ozloglašeni i priznajemo rimsku crkvu za svoju majku, glavu svegakršćanskoga jedinstva. U svim našim mjestima gdje ima samostana braće, imat ćemo bogomolje gdje ćemo se braća javno sastajati noću i danju na pjevanje časova. U svim pak crkvama imat ćemo oltare i križeve i čitat ćemo knjige tako Novog kako Starog zavjeta, kao što čini rimska crkva. U svim našim mjestima imat ćemo svećenike koji će bar u nedjelju i na blagdane čitati misu prema obredu, slušati ispovijed i dijeliti pokoru. Uz bogomolje imat ćemo groblja u kojima će se zakopati braća i pridošlice, ako bi slučajno ondje umrli. Najmanje sedam puta u godini primat ćemo iz ruku svećenika tijelo Gospodnje, naime na Božić, Uskrs, Duhovo, Petrovo, na Veliku Gospu i na Sve svete, koji se blagdan slavi prvoga studenoga. Održavat ćemo postove crkvom određene i od naših starijih obzirno zapovijedane. Žene koje budu od našeg reda, bit će od muževa odijeljene tako u spavaonicama, kako i blagovaonicama i ni jedan brat neće razgovarati sam sa samom odakle bi se mogla poroditi pogrešna sumnja. Uostalom, nećemo primati oženjenog ili udatu, osim ako se obojica obrate obećavši čistoću uzajamnom privolom. Blagdane ćemo svetaca koji su od sv. otaca ustanovljeni svetkovati. Ubuduće nećemo među nas primiti ni jednoga koji bi po sigurnom znanju bio manihej ili koji drugi krivovjerac. I kao što se od ostalih svetovnjaka odvajamo životom i ponašanjem, tako ćemo se razlikovati i odjećom, koja će biti zatvorena, ne šarena, do gležanja odmjerena. Uostalom, nećemo se ubuduće kao dosada nazivati kršćani, nego braća da se onim posebnim imenom ne čini krivica drugim kršćanima. Kad umre magister, načelnici će od sada za sva vremena ubuduće uz savjet bogoljubne braće birati poglavara da ga jedini papa potvrdi. Ako bi još štogod drugo rimska stolica htjela dodati ili oduzeti, s poštovanjem ćemo primiti i obdržavati. A da sve to zauvijek steče vrijednost, potvrđujemo vlastitim pismom. Učinjeno kod rijeke Bosne, u mjestu koje se naziva Bolino Polje, 8. travnja.
Potpisasmo: Dragič, Ljubin, Brgela, Pribiš, Ljuben, Radoš, Bladoš, ban  Kulin, dubrovački arhiđakon Marin.*



 Ploča (ostatak crkve) Kulina Bana iz 1193. godine.

_____________
* Ivan Mužić, Vjera Crkve Bosanske, Split, 2008., str. 131-132.