ABJURACIJA
BOSANSKIH 'KRSTJANA'
u mjestu „Bolino poili“ 8. travnja 1203.
U ime vječnoga Boga,
stvoritelja svega i otkupitelja ljudskog roda, godine 1203. od njegova
utjelovljenja, šeste godine gospodina pape Inocenta III. Mi priori onih ljudi,
koji se dosada navlastito nazivasmo povlasticom kršćanskog imena na bosanskom
zemljištu, mjesto svih prisutnih, obećavamo pred Bogom i njegovim svecima u
prisutnosti gospodina Ivana de Casemaris, kapelana pape i rimske crkve, u tu
svrhu u Bosnu poslana, pred zaštitnikom banom Kulinom, gospodarom Bosne, za sve
koji su od navedene zajednice naše bratovštine da ćemo se držati uredbe i
zapovijedi rimske crkve tako u životu i ponašanju svojem kako (i u tome) da
ćemo joj poslušni biti i živiti po njezinim propisima, obvezujući se za
svekolike od naše družbe i jamčeći, ako bi ikada odsada slijedili krivovjersku
opačinu, svojim posjedima i cijelim imetkom. Ponajprije se odričemo raskola kojim smo ozloglašeni i priznajemo rimsku crkvu za svoju majku, glavu svegakršćanskoga jedinstva. U svim našim mjestima gdje ima samostana braće, imat
ćemo bogomolje gdje ćemo se braća javno sastajati noću i danju na pjevanje
časova. U svim pak crkvama imat ćemo oltare i križeve i čitat ćemo knjige tako
Novog kako Starog zavjeta, kao što čini rimska crkva. U svim našim mjestima
imat ćemo svećenike koji će bar u nedjelju i na blagdane čitati misu prema
obredu, slušati ispovijed i dijeliti pokoru. Uz bogomolje imat ćemo groblja u
kojima će se zakopati braća i pridošlice, ako bi slučajno ondje umrli. Najmanje
sedam puta u godini primat ćemo iz ruku svećenika tijelo Gospodnje, naime na
Božić, Uskrs, Duhovo, Petrovo, na Veliku Gospu i na Sve svete, koji se blagdan
slavi prvoga studenoga. Održavat ćemo postove crkvom određene i od naših
starijih obzirno zapovijedane. Žene koje budu od našeg reda, bit će od muževa
odijeljene tako u spavaonicama, kako i blagovaonicama i ni jedan brat neće
razgovarati sam sa samom odakle bi se mogla poroditi pogrešna sumnja. Uostalom,
nećemo primati oženjenog ili udatu, osim ako se obojica obrate obećavši čistoću
uzajamnom privolom. Blagdane ćemo svetaca koji su od sv. otaca ustanovljeni
svetkovati. Ubuduće nećemo među nas primiti ni jednoga koji bi po sigurnom
znanju bio manihej ili koji drugi krivovjerac. I kao što se od ostalih
svetovnjaka odvajamo životom i ponašanjem, tako ćemo se razlikovati i odjećom,
koja će biti zatvorena, ne šarena, do gležanja odmjerena. Uostalom, nećemo se
ubuduće kao dosada nazivati kršćani, nego braća da se onim posebnim imenom ne
čini krivica drugim kršćanima. Kad umre magister, načelnici će od sada za sva
vremena ubuduće uz savjet bogoljubne braće birati poglavara da ga jedini papa
potvrdi. Ako bi još štogod drugo rimska stolica htjela dodati ili oduzeti, s
poštovanjem ćemo primiti i obdržavati. A da sve to zauvijek steče vrijednost,
potvrđujemo vlastitim pismom. Učinjeno kod rijeke Bosne, u mjestu koje se
naziva Bolino Polje, 8. travnja.
Potpisasmo:
Dragič, Ljubin, Brgela, Pribiš, Ljuben, Radoš, Bladoš, ban Kulin, dubrovački arhiđakon Marin.*
Ploča (ostatak crkve) Kulina Bana iz 1193. godine.
_____________
* Ivan Mužić, Vjera Crkve Bosanske, Split, 2008., str. 131-132.
