"...iz perspektiva islama, koje se jasno nadaju iz primarnih vrela islamske vjere, mnoštvo svetih jezika, mnoštvo ljudskih rasa, mnoštvo vjerozakona i religijskih formi znak su dobrohotnog božanskog htijenja da skrivenu riznicu božanskog duha i božanske naravi posvjedoči beskrajno raskošnom u mnoštvu koje ne dokida formalnu niti fundamentalnu slavu Božiju, bezličnost i bezobličnost božanske jedinstvene i jedincate Biti, nego svjedoči o njoj snagom svekozmičke liturgeia-e (mysterium liturgicum) čije duhovne jeke dopiru sa svih oltara/mihraba svekozmičke obodnice i uviru i smiruju se u središtu ili natkozmičkom mihrabu tajanstva nad tajanstvima Lica Božijeg."*
_____________________
* Rešid Hafizović, Ljudsko lice u ogledalu sufijske literature, N.I. Ibn Sina, Sarajevo, 2005. god., str. 72-73.
* Rešid Hafizović, Muslimani u dijalog s drugima i sa sobom, El-kalem, Sarajevo, 2002. god., str. 84-85.
