 |
| Niccolo Machiavelli |
Niccolo Machiavelli (1467-1527.) najpoznatiji teoretik renesansne političke prakse. Gotovo sva njegova politička teorija može se svesti u njegovu dobro poznatu tezu "Finis sanctificat media", odnosno "cilj opravdava sredstva". U ma koliko teškom društveno-političkom kontekstu Machiavelli živio to neće umanjiti kritiku nad njegovom političkom teorijom koja je od renesanse pa do danas ravnala ne samo evropskim kontinentom već i gotovo cijelim svijetom - o poslijedicama iste svjedoče brojne moderne krize (ekološka prije svega)! Machiavellina politička paradigma neminovno rađa vladara tiranina - renesansnog tiranina, o kojem je Jacob Burckhardt u svom djelu "Kultura renesanse u Italiji" dao između ostalog i psihološku analizu istog.1
U kojoj mjeri makijavelistička paradigma vladanja razara čovjeka i društvo (po horizontali i vertikali) mogu nam donekle ukazati fragmenti tekst Vladimira Filipovića: "Machiavelli, na primjer, iznosi mišljenje, da vjeru treba podržavati ne zbog toga, što bi bila istinita, nego zato, jer predstavlja jedno socijalno sredstvo međusobnog povezivanja, koje može vješt političar dobro upotrebiti."2
"Govoreći, na pr., o osvajanju gradova i zemalja, o održavanju vlasti u njima, nalazi različite mogućnosti, ali "doista, nema pouzdanijeg načina od razaranja, želiš li održati svoju vlast u osvojenim gradovima.""3
U kojoj mjeri makijavelistička paradigma vladanja razara čovjeka i društvo (po horizontali i vertikali) mogu nam donekle ukazati fragmenti tekst Vladimira Filipovića: "Machiavelli, na primjer, iznosi mišljenje, da vjeru treba podržavati ne zbog toga, što bi bila istinita, nego zato, jer predstavlja jedno socijalno sredstvo međusobnog povezivanja, koje može vješt političar dobro upotrebiti."2
"Govoreći, na pr., o osvajanju gradova i zemalja, o održavanju vlasti u njima, nalazi različite mogućnosti, ali "doista, nema pouzdanijeg načina od razaranja, želiš li održati svoju vlast u osvojenim gradovima.""3
 |
| Frithjof Schuon |
Frithjof Schuon (1907-1998.) zasigurno je jedan od najplodonosnijih promicatelja tradicionalne, vječne ili univerzalne mudrosti (sophia perennis et universalis) XX stoljeća. Iza sebe je ostavio više od dvadeset knjiga koje su u vremenu potpune desakralizacije i dehumanizacije iluminirale univerzalna metafizička načela prema kojima su se sve velike povijesne kulture i civilizacije ravnale. Također iza sebe je ostavio veliki broj zbirki pjesama i likovnih radova. Izdvojimo jednu od temeljnih istina koju možemo pratiti u svim njegovim radovima.
Čovjek mora vjerovati u autentičnost svih velikih religija koje nisu ništa drugo doli mnogoliki izrazi jedne Istine. Ali, unatoč tom vjerovanju čovjek može i mora prakticirati samo jednu religiju! Ovo njegovo učenje koje pravo kazano nije samo njegovo jer osvrnemo li se u povijest vidjet ćemo mnoge mudrace da su istu istinu bistrili i promicali - spomenimo samo Ibn Arabija, briljantno je izloženo u njegovom najglasovitijem djelu (magnum opusu) - O transcendentnom jedinstvu religija.4 O kakvom je djelu riječ mnogima će biti dostatno kazivanje glasovitog engleskog pjesnika i nobelovca Thomasa S. Eliota koji je zapisao: "Nisam se susreo sa impresivnijim radom u komparativnim studijama orijentalnih i okcidentalnih religija."5 Svedimo ovo naše kazivanje o Frithjofu Schuonu i njegovim djelima u kratki iskaz jednog od najcijenjenijih američkih izučavatelja religija, akademika Hustona C. Smitha: "Ne poznajem ni jednog živućeg mislitelja koji bi mu mogao parirati."6
Čovjek mora vjerovati u autentičnost svih velikih religija koje nisu ništa drugo doli mnogoliki izrazi jedne Istine. Ali, unatoč tom vjerovanju čovjek može i mora prakticirati samo jednu religiju! Ovo njegovo učenje koje pravo kazano nije samo njegovo jer osvrnemo li se u povijest vidjet ćemo mnoge mudrace da su istu istinu bistrili i promicali - spomenimo samo Ibn Arabija, briljantno je izloženo u njegovom najglasovitijem djelu (magnum opusu) - O transcendentnom jedinstvu religija.4 O kakvom je djelu riječ mnogima će biti dostatno kazivanje glasovitog engleskog pjesnika i nobelovca Thomasa S. Eliota koji je zapisao: "Nisam se susreo sa impresivnijim radom u komparativnim studijama orijentalnih i okcidentalnih religija."5 Svedimo ovo naše kazivanje o Frithjofu Schuonu i njegovim djelima u kratki iskaz jednog od najcijenjenijih američkih izučavatelja religija, akademika Hustona C. Smitha: "Ne poznajem ni jednog živućeg mislitelja koji bi mu mogao parirati."6
Na kraju ovoga teksta Machiavellijino učenje ili tezu - "cilj opravdava sredstva" komparirajmo sa lucidnom Schuonovom nadopunom koja do temelja preobražava Machiavellino geslo. Frithjof Schuon jasno i nedvosmisleno kazuje:
"Bez sumnje, 'cilj opravdava sredstva'; ali pod uvjetom da sredstva ne skrnave cilj!"7
Gore spomenuto djelo Frithjofa Schuona O transcendentnom jedinstvu religija prevedeno je na bosanski jezik. Tom prevodu trebamo zahvaliti, kako reče dr. Nevad Kahteran "najodlučnijem bosanskom promicatelju perenijalnog nauka"8 akademiku prof. dr. Rešidu Hafizoviću. Ovdje je zgodna prilika navesti još jedan prevod Schuonovog djela od strane prof. Hafizovića, a riječ je o knjizi Dimenzije islama.9 Navedimo ostale naslove istog autora koji su svoja izdanja dočekala na bosanskom jeziku, također zahvaljujući prevodima Asima Delibašića: Razumijevanje islama, El-kalem, Sarajevo, 2008. god.; Ezoterizam kao počelo i kao put, Connectum, Sarajevo, 2011. god.; Preobraženje čovjeka, Dobra knjiga, Sarajevo, 2012. god.
Nadati se je da će u skorijoj budućnosti bh. čovjek imati priliku upoznati se sa još nekim naslovima Frithjofa Schuona eda bi njegov nauk bio paradigma u izgradnji individualnog i komunitarnog bića, a ne da se ravna, kao što se ravnao najmanje jedno stoljeće po uzoru na makijavelističke i sl. uzuse čija su čeda egoizmi, nacionalizmi, sekularizmi, materijalizmi, konzumerizmi i dr. obezduhovljeni, prije svega evropski izmi!
____________________
1. Jacob Burckhardt, Kultura renesanse u Italiji, MH, Zagreb, 1953. god.
2. Vladimir Filipović, Filozofska hrestomatija III., Filozofija renesanse, MH, Zagreb, 1983. god., str. 62.
3. Ibid., 61.
4. Frithjof Schuon, O transcendentnom jedinstvu religija, Bemust, Zenica, 1997. god.
5.William Stoddart, Prisjećanje u svijetu zaboravljanja - razmišljanja o tradiciji i postmodernizmu, Dobra knjiga,
Sarajevo, 2009. god., str. 76.
6. Ibid.
7. Frithjof Schuon, Preobraženje čovjeka, Dobra knjiga, Sarajevo, 2012. god., str.14.
8.Nevad Kahteran, Perenijalna filozofija (Sophia Perennis) u mišljenju René Guénona, Frithjofa Schuona i Seyyed
Hosseina Nasra, El-kalem, Sarajevo, 2002. god., str. 8.
9. Frithjof Schuon, Dimenzije islama, El-kalem, Sarajevo, 1996. god.
