petak, 7. listopada 2011.

Hegel o islamu i Rumiju!


           Georg Wilhelm Friedrich Hegel (1770-1831.) njemački filozof, predstavnik Njemačkog idealizma u svom glasovitom djelu "Enciklopedija filozofskih znanosti" za islam i za Dželaluddina Rumija (1207-1273.) najglasovitijeg islamskog mistika, gnostika (arifa), pjesnika ili pak učenjaka (alima) kaže sljedeće:

"Čovjek se mora obratiti muhamedovcima ako svijest o 'Jednome', da se još jedanput vratimo na ono faktičko, neće da vidi prema indijskom cijepanju dijelom na provođenje u posebnom, provođenje koje zamara postajući čak litanijsko, nego u najljepšoj čistoći i uzvišenosti. Kad se, naprimjer, kod odličnog Dželaledina Rumija naročito ističe jedinstvo duše s 'Jednim', a i to jedinstvo kao ljubav, onda je to jedinstvo kao ljubav, onda je to duhovno jedinstvo uzdignuće nad konačnost i običnost, preobrazba prirodnog i duhovnog, u kojoj se izdvaja i apsorbira upravo ono vanjsko, prolazno u neposrednoj prirodnosti kao i empirijskoj, svjetovnoj duhovnosti."



(G. W. F. HEGEL, Enciklopedija filozofskih znanosti, Sarajevo, 1987. god., str. 479-480.)