Ono što nam o osobnom, a najprije o nadosobnom Bogu*
kazuje benediktinac Willigis Jäger (1925-2020) na tragu je sličnih kazivanja
koja su nam sačuvana od strane mnogih mistika. Svakako, i ne bez razloga,
kazivanje Meistera Eckharta (XIII-XIV) o onom Bogu kojeg misli teologija možda je
i najbolje čitati prije nego poslušamo Willigisa Jägera.
 |
| Meister Eckhart, detalj freske "Via Veritas", slikara Andrea di Bonaiuto (XIV st.), u crkvi Santa Maria Novella, Firenca. |
Čovjek se ne treba zadovoljiti mišljenim Bogom; jer,
kad prođe ta misao, prolazi i taj Bog. Treba radije imati zbiljskoga Boga, koji
je daleko uzvišen iznad mislî čovjeka i svakoga stvorenja. Taj Bog ne prolazi,
pa makar se čovjek svojom voljom od Njega okrenuo.
(Meister
Eckhart, Knjiga božanske utjehe, Zagreb,
Naprijed, 1989, str. 22)
 |
| Willigis Jäger |
Napuštanje teološkog osobnog Boga teško je onima čiji je sustav osobnosti egocentričan. Iskustvo pokazuje da upravo takvi ljudi doživljavaju unutarnji šok kad im u kontemplaciji nestane slika osobnoga Boga. Njima je inače teško bilo što pustiti iz ruku. Pitamo li dalje, doznajemo da se na kraju ne radi o osobnom Bogu, nego o vlastitoj osobi, o vlastitom ja, kojeg se ne želimo odreći. Ako nestane slika Boga koji stoji nasuprot, onda i ja gubim svoje uporište.
(Willigis Jäger, Kontemplacija: kršćanski put mistične duhovnosti, Synopsis, Zagreb – Sarajevo, 2015, str. 220)
_____________
*Osobni Bog, kazuje nam Wiligis Jäger, je Bog institucionalne religije (crkve), učilišta, obreda... Osobni Bog se shvaća kao
stvoritelj i moćan vladar. Njemu se obraćamo u molitvi. Takva percepcija Boga podrazumijeva
dualnost („ja i ti“) i katafatičku teologiju.
Dočim, nadosobni Bog jeste Bog mistike, odnosno mistične razine. Tu nema mjesta
za dualan odnos („ja i ti“); riječ je o „ne-dualnosti“, ili o
onome što se u jednom sufijskom predanju jasno kaže: „ovdje nema mjesta za dvojicu
'ja'“. Za mistika koji sluti nadosobnog Boga jedina moguća teologija jeste ona
apofatička.
