Iz Dobrotoljublja...

O transcedentnom jedinstvu religija u literaturi pravoslavno-isihastičke (mistične) tradicije

Hrišćansko-pravoslavna tradicija, tačnije monaška (isihastička) ostavila je iza sebe iznimno bremenito literarno naslijeđe. Dragulj u tom naslijeđu bez sumnje je višetomno djelo pod sveslavenskim nazivom Dobrotoljublje, što je u biti prevod izvornog naziva sa grčkog jezika – Philokalía.

Dobrotoljublje - rusko izdanje

Riječ je o zborniku duhovnih pouka koje su nastajale u periodu od 4. do 15. stoljeća. Zbornik Dobrotoljublje prvi je sabrao Nikodim svetogorac i Makarije iz Korinta, a prvo izdanje je iz 1782. godine na grčkom jeziku. Vremenom je Zbornik prevođen na različite jezike, a danas ga imamo u cijelosti prevedenog na srpski jezik.

Zbornik ima 5 tomova i danas je prvorazredno djelo ne samo pravoslavnog misticizma, već misticizma općenito!

U Zborniku su prisutni tekstovi različitih autora (duhovnika – monaha i svetitelja), a za ovu priliku izdvajamo jedan kraći tekst prepodobnog Ave Doroteja (svetitelja i pustinjaka iz VI-VII st.).

Prepodobni Dorotej palestinski

„Zamisli krug, u sredini zamisli središte kruga i polumjere ili zrake što izlaze iz središta. Što se polumjeri više udaljavaju od središta, to se više razilaze i udaljavaju jedan od drugoga; i obrnuto, što su bliže središtu, to se više približavaju. Sada zamislite da taj krug predstavlja svijet, središte kruga Boga, a pravci (polumjeri) što se šire iz središta prema obodnici ili koji idu od obodnice prema središtu da su staze ljudskih života. Tako i ovdje, što više sveci prodiru u krug prema središtu, u želji da se približe Bogu, to bliže, ovisno o dubini prodora, prilaze Bogu i jedan drugome... Isto se događa udaljavanjem od središta. Što se više udaljuju od Boga... to se više u istoj mjeri udaljuju i jedan od drugoga, a što se više udaljuju i jedan od drugoga, to se više udaljuju od Boga. Takva je i priroda ljubavi: u onoj mjeri u kojoj smo udaljeni od Boga, i ne volimo ga, toliko smo svaki pojedinačno, daleko od svoga bližnjega. Ali ako volimo Boga, tada onoliko koliko se Bogu približavamo u ljubavi prema Njemu, toliko se u ljubavi sjedinjujemo s bližnjima, a onoliko koliko smo sjedinjeni s bližnjima, toliko se sjedinjujemo i s Bogom.“ (Philokalía, tom II)