O transcedentnom jedinstvu religija u literaturi pravoslavno-isihastičke (mistične) tradicije
Hrišćansko-pravoslavna
tradicija, tačnije monaška (isihastička)
ostavila je iza sebe iznimno bremenito literarno naslijeđe. Dragulj u tom
naslijeđu bez sumnje je višetomno djelo pod sveslavenskim nazivom
Dobrotoljublje, što je u biti prevod izvornog naziva sa grčkog jezika – Philokalía.
Riječ je o zborniku duhovnih pouka koje su nastajale u periodu od 4. do 15. stoljeća. Zbornik Dobrotoljublje prvi je sabrao Nikodim svetogorac i Makarije iz Korinta, a prvo izdanje je iz 1782. godine na grčkom jeziku. Vremenom je Zbornik prevođen na različite jezike, a danas ga imamo u cijelosti prevedenog na srpski jezik.
Dobrotoljublje - rusko izdanje |
Riječ je o zborniku duhovnih pouka koje su nastajale u periodu od 4. do 15. stoljeća. Zbornik Dobrotoljublje prvi je sabrao Nikodim svetogorac i Makarije iz Korinta, a prvo izdanje je iz 1782. godine na grčkom jeziku. Vremenom je Zbornik prevođen na različite jezike, a danas ga imamo u cijelosti prevedenog na srpski jezik.
Zbornik ima 5 tomova i
danas je prvorazredno djelo ne samo pravoslavnog misticizma, već
misticizma općenito!
U Zborniku su prisutni
tekstovi različitih autora (duhovnika –
monaha i svetitelja), a za ovu priliku izdvajamo jedan kraći tekst
prepodobnog Ave Doroteja (svetitelja i
pustinjaka iz VI-VII st.).
„Zamisli krug, u
sredini zamisli središte kruga i polumjere ili zrake što izlaze iz središta. Što
se polumjeri više udaljavaju od središta, to se više razilaze i udaljavaju
jedan od drugoga; i obrnuto, što su bliže središtu, to se više približavaju. Sada
zamislite da taj krug predstavlja svijet, središte kruga Boga, a pravci
(polumjeri) što se šire iz središta prema obodnici ili koji idu od obodnice
prema središtu da su staze ljudskih života. Tako i ovdje, što više sveci
prodiru u krug prema središtu, u želji da se približe Bogu, to bliže, ovisno o
dubini prodora, prilaze Bogu i jedan drugome... Isto se događa udaljavanjem od
središta. Što se više udaljuju od Boga... to se više u istoj mjeri udaljuju i
jedan od drugoga, a što se više udaljuju i jedan od drugoga, to se više
udaljuju od Boga. Takva je i priroda ljubavi: u onoj mjeri u kojoj smo udaljeni
od Boga, i ne volimo ga, toliko smo svaki pojedinačno, daleko od svoga bližnjega.
Ali ako volimo Boga, tada onoliko koliko se Bogu približavamo u ljubavi prema
Njemu, toliko se u ljubavi sjedinjujemo s bližnjima, a onoliko koliko smo
sjedinjeni s bližnjima, toliko se sjedinjujemo i s Bogom.“ (Philokalía, tom II)
Prepodobni Dorotej palestinski |