Simbol indijske tradicionalne, jednovremeno i svete umjetnosti je prikaz Šive.
Istina,
ne bilo kakav prikaz Šive, već isključivo onaj koji predstavlja Šivu u njegovom
svekozmičkom plesu – Šiva Natarađa (Śhiva Naṭarāja).
Iznimno
je zahtjevno odgovoriti na pitanje ko ili šta je Šiva u indijskoj, vedskoj i
napose šivaističkoj religiozno-duhovnoj tradiciji. Poznat je kao Mahadeva, tj.
veliko božanstvo; jedan je od najprominentnijih i najvažnijih božanstava u
okrilju vedske tradicije – u okrilju šivaizma, kao jedne od vedskih
interpretativnih tradicija glavno je božanstvo. Ubrajamo ga u tzv.
indijsko-vedsko trojstvo, trimūrti, zajedno sa Višnuom i Brahmom. Zapravo i
Šiva je, kao Višnu i Brahma, izraz ili manifestacija onog Jednog o kojem naš jezik šuti ili se vraća, kako to Vesna
Krmpotić (1932-2018) veli, neobavljena posla.
Mnogoliki
su duhovni aspekti Šive. Historičari religija, religiolozi, skloni suhom
pozitivizmu, naglasit će, i to redovno, da je riječ o božanstvu predarijske
Indije, ili jednom od najstarijih poznatih božanstava na navedenom području.
Ukazat će i na to da je riječ o herojskom čovjeku, koji je apoteozom uzdignut
ili deificiran do božanstva. No vratimo se vedskom tradicionalnom očištu.
Šiva
je poznat kao Adiyogi, tj. prvi yogi – zaštitinik yoge, ali i meditacije i
umjetnosti. Upravo ovo je ključno za naše kazivanje o duhovnom liku Šive, ali
Šive koji pleše. U indijskoj kulturno-duhovnoj tradiciji meditacija je
nerazdvojna od umjetnosti i vice versa. Tu počiva ono što smo na samom početku
kazali – indijska tradicionalna umjetnost u pravilu jeste sveta umjetnost; ona
je izraz duhovnog pregnuća: meditacije, kontemplacije… Svaki umjetnički izraz,
bio on likovni, skulpturalni, arhitektonski, literarni, muzički, plesni,
dramski… u Indiji jest medij za zrenje Svetog. A lik Šive koji pleše sveukupni
je simbol naznačene, izrazito meditativne umjetnosti, ali i same meditacije kao
umjetnosti. Istina, ples i drama najbliži su umjetnički izrazi samoj Šivinoj
duhovnoj naravi; rekli bismo da je sva indijska umjetnost u rasploženju plesa i
drame, zapravo igre kao odraza svekozmičke igre/zabave – līle.
Līlā
je u vedskoj duhovnoj tradiciji, ponovimo to, svekozmička igra, zabava,
stvaranja i rastvaranja, skrivanja i raskrivanja… Ako Brahma stvara, a Višnu
održava, onda Šiva rastvara, tj. dinamizira svojim svekozmičkim plesom koji
jeste igra, līlā. Upravo svojim plesom i Šiva univerzum čini titravim,
pulsirajućim, treperavim…, a to je ono što svara pričin, privid, tj. māyu –
iluziju.
Eto
zašto je ples najbolji izraz svekozmičke drame, igre (līle).
Naglasimo
da Šivin ples predstavlja pet njegovih djelatnosti, a u tih pet djelatnosti
prepoznat ćemo sve duhovne kvalitete trimūrtija, zapravo onog Jednog:
1. Srashti – stvaranje,
2. Sthiti – održavanje,
3. Saṃharaṇa – „destrukcija“, preobražaj,
4. Tirabhāva – iluzija i
5. Anugraha – suosjećanje, milost.
Za
šivaiste, Šiva je neko čije stope treba slijediti eda bi se nadišao žrvanj (saṃsāra)
primamljivog, titravog pričina – māye.
Zato
je u tradicionalnoj, vedskoj Indiji umjetnost dio bogoštovlja, ili još
preciznije ona je sastavni dio religijske srčike – duhovnosti, i kao takva,
umjetnost je neizostavna na putu spasenja, oslobođenja…
Na
koncu, opišimo figuru Šive Natarađe (Śhiva Naṭarāja), tog svekozmičkog plesača,
vrhunskog yogija i zaštitnika meditacije i umjetnosti, a čiji murti je svoje
mjesto, plesni podijum, našao na našim rafama:
Prikazan
je s četiri ruke, po dvije sa svake strane. Gornja lijeva ruka drži plamen, a
koji simbolizira „destrukciju“, tj. preobražaj. Donja lijeva ruka upućuje na
demona poznatog kao Muyalaka ili Apasmara (simbol duhovnog neznanja – avidyā)
koji drži kobru, a kojeg Šiva drži pod desnim stopalom, a drugo stopalo je
podignuto što simbolizira slobodu, tj. spasenje. Gornja desna ruka drži bubanj
koji simbolizira stvaranje, ali i ritmični (ciklični) protok vremena, dočim je
donja ruka u abhayamudrā položaju, što je gesta neustrašivosti (u kršćanskom
ikonoslikarstvu ispružena ruka, i otvoren dlan simboliziraju duboku iskrenost,
povjerenje, sigurnost). Šivina kosa je spletena, dočim njene lokne prate
njegove plesne pokrete – okreću se. U kosi su upleteni: kobra, lubanja i figura
Gange. Šiva pleše, zapravo počiva na lotosu, a cijela njegova figura je
okružena plamenovima vatre koju dotiču dvije Šivine ruke koje drže bubanj i
plamen. Dinamizam njegove figure, kose, tj. lokni i pojasa su posve suprotni
njegovom izrazu lica i ruke koja položajem ukazuje na neustrašivost, odnosno
mir. Natarađa u jednom uhu ima žensku (Pārvatī), a u drugom mušku (Śhiva)
naušnicu, a što je simbol njegov dvostruke naravi: Šiva – Parvati. Kompletan
Šivin ples odvija se u Chidambaramu, a što je svevedski simbol kozmičkog
središta: na mikrokozmičkoj razini to je ljudsko srce, jednovremeno srce svakog
bića (hṛdaya).
